Zoran Stijović, službenik državne bezbednosti Srbije koji je 2. juna 2001. uzeo izjavu od svog bivšeg šefa Radeta Markovića, tvrdi da zapisnik koji je krajem jula pročitan pred sudom sadrži Markovićevu doslovnu izjavu o sastanku u martu 1999. na kojem je Slobodan Milošević naložio uklanjanje leševa albanskih civila sa Kosova


Na sastanku koji je marta 1999. održan u beogradskom Belom Dvoru, tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević je Vlajku Stojiljkoviću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Srbije, naložio da preduzme određene mere za uklanjanje leševa albanskih civila sa Kosova. Tako, naime, stoji u izjavi koju je bivši šef Resora državne bezbednosti Srbije, Radomir Marković, 2. juna 2001. dao Zoranu Stijoviću, službeniku iste službe koji je s njim vodio "informativni razgovor."

Svedočeći krajem jula ove godine na suđenju Slobodanu Miloševiću, Radomir Marković je tvrdio da je ta izjava "slobodna interpretacija" razgovora i da ne odgovara u potpunosti onome što je on tom prilikom rekao Zoranu Stijoviću.

Tužilaštvo je danas na klupu za svedoke izvelo Zorana Stijovića, službenika RDB koji je u međuvremenu promenio ime u Bezbednosno-informativna agencija (BIA). Stijović je detaljno opisao pod kojim je okolnostima vođen "informativni razgovor" sa Radetom Markovićem i kako je nastao zapisnik. Rekao je da je Marković "aktivno učestvovao" u diktiranju zapisnika, da je pregledao i ispravljao njegovu "radnu verziju", te da ga je na kraju pročitao i potpisao svaku njegovu stranicu. Taj zapisnik, tvrdi Stijović, je "odraz stvarno prezentiranih činjenica od strane gospodina Markovića." Dodao je da nije ništa dodao toj izjavi i da ni na koji način nije uticao ili vršio pritisak na Markovića, koji je u svakom trenutku mogao da odbije da potpiše taj zapisnik, ali to nije učinio.

Markovićevu izjavu o Miloševićevom nalogu za uklanjanje leševa albanskih civila Stijović je, kako je rekao, "shvatio kao uobičajeni postupak nakon borbenih dejstava, da bi se sprečile manipulacije sa leševima."

Svedočenje Zorana Stijovića, kojeg je u jednom trenutku nazvao "činovnikom policije kvislinškog režima u Beogradu", Slobodan Milošević je u unakrsnom ispitivanju pokušao da predstavi kao očajnički pokušaj tužilaštva da diskredituje svedočenje Radomira Markovića. Stijović je, u odgovorima na pitanja optuženog, nekoliko puta naglasio da u Hag "nije došao svojom voljom", kao i da se Markovićeva izjava "nije njegovom krivicom" našla u posedu haškog tužilaštva, ali je kategorički odbio sve Miloševićeve tvrdnje da Marković "pod pritiskom" potpisao "unapred pripremljenu" izjavu, koju nije "ni pročitao"...

Pred kraj svog svedočenja Stijović je rekao da je - nakon što se saznalo da će svedočiti u Hagu - bio izložen "vrlo ozbiljnim pretnjama i pritiscima" i to u "oba smera": od jednih da "dodatno optuži" Markovića, a od drugih da ga odbrani, odnosno potvrdi da je izjava o kojoj svedoči "slobodna interpretacija" njihovog "informativnog razgovora." O tim pretnjama i pritiscima svedok je, tvrdi, obavestio svoje pretpostavljene u Beogradu kao i predstavnike tužilaštva u Hagu, a sudijama je danas o njima govorio na raspravi koja je zatvorena za javnost.

Dijeljenje sadržaja