Na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, optužba je počela izvoditi dokaze o dogadjajima u Donjem Vakufu, jednoj od 16 "etnički očišćenih" općina navedenih u optužnici za genocid u Bosanskoj Krajini


"Ulice grada su preplavile srpske oružane snage - vojska, policija i paravojne formacije. Muslimansko i hrvatsko stanovništvo je počelo napuštati Donji Vakuf. Oni koji su ostali, od straha su se pozatvarali u svoje kuće. Medjutim, policija je išla od kuće do kuće i hapsila bez ikakvog objašnjenja. Od 11.000 Muslimana i Hrvata, koliko je do aprila 1992. živjelo u općini Donji Vakuf, do kraja jula je ostalo svega 50 ljudi. Sve tri džamije su spaljene. Sve muslimanske i hrvatske kuće su opljačkane i porušene."

Tako je, na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajine (ARK), svjedočio Dževad Došlić, električar iz Donjeg Vakufa. Od sredine juna do kraja jula 1992. on je, sa još oko 200 Muslimana i Hrvata, bio zatočen u dva logora - skladištu Teritorijalne obrane i magacinu "Vrbas Prometa", poznatijem pod nazivom "Kuća".

Došlićevim svjedočenjem optužba je počela da izvodi dokaze o dogadjajima u Donjem Vakufu, jednoj od 16 "etnički očišćenih" općina Bosanske Krajine navedenih u optužnici protiv Brdjanina, generala Momira Talića (protiv koga je, zbog teške bolesti, postupak "zamrznut") i Stojana Župljanina, koji je u bjegstvu. Svi oni optuženi su za najteži zločin - genocid.

Dževad Došlić je svjedočio kako je 30. aprila 1992. u zrak dignut most na rijeci Vrbas, u centru grada, i kako je istog dana SDS preuzela vlast. Prema izvještaju koji je Krizni štab Donjeg Vakufa uputio nadredjenima u Banja Luci - koji je tužiteljstvo pročitalo u sudnici - na mostu je eksplodirao kamion s ugljenom koji su navodno "poslali Muslimani i Hrvati iz susjedne općine, mjesta Gračanice, koja je bila pod kontrolom Armije BiH." Svjedok tvrdi da do danas nije utvrdjeno tko je most digao u zrak, ali da je "Srbima to bio razlog za progon stanovništva".

Policija je po Dževada Došlića došla 16. juna, na muslimanski blagdan Kurban Bajram. "Pred kuću je izašla moja sestra. Rekli su joj da se odmah javim u MUP inače će cijelu obitelj odvesti u Manjaču. Rekao sam ocu da spasi ostale i otišao u stanicu policije" ispričao je svjedok. Istog dana, kako je rekao, zatvoren je u skladište Teritorijalne obrane koje se nalazilo nedaleko Stanice javne bezbjednosti.

"U skladištu je bilo oko 90 do 95 zatočenika. Sjedili smo na golom betonu. Nuždu smo vršili svi u jednu kantu. Vode nije bilo. Dobivali smo oko pet vekni kruha, ponekad na dan, a češto za tri dana. Pretučeni zatočenici su ležali okolo i nitko im nije pružao pomoć. Jednog starog pastira su toliko premlatili da su mu doslovno slomili kičmu. Petnaest dana je ležao u groznim, ucrvanim ranama, dok nije umro" ispričao je svjedok.

Došlić tvrdi da su policajci svakodnevno izvodili i tukli zatočenike. Ako netko zbog straha nije htio izaći, tukli bi ga u skladištu, pred ostalima. "Bio je s nama jedan profesor koji je svojevremeno jednom od stražara dao jedinicu. On je tog stražara morao svako jutro dočekivati pred vratima, ljubiti mu cipelu i onda bi ga ovaj mlatio" prisjetio se Došlić.

Nakon dvadeset dana "batina i poniženja", kako je rekao, većina zatočenika prebačena je u banjalučki logor Manjaču. Ostali su prevezeni u magacin "Vrbas Prometa", gdje su pridruženi drugoj skupini "izmučenih i izgladnjelih" ljudi, medju kojima su bila i dva trinaestogodišnja dječaka. Brojni zatočenici takozvane "Kuće" umrli su od posljedica premlačivanja.

Dževad Došlić je 23. jula pušten na "radnu obavezu". Pet mjeseci je u obližnjoj klaonici "klao stoku za vojsku". Zajedno s još 12 Muslimana krajem decembra je razmjenjen za 39 Srba.

Obrana Radoslava Brdjanina je dokazivala da su muslimanske i hrvatske snage, u namjeri da spriječe prelazak VRS na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, uistinu srušile most na Vrbasu i time isprovocirale "etnički sukob" u Donjem Vakufu. Kao dokaz, branitelj John Ackerman/Džon Akerman je pročitao izvještaj 5. korpusa JNA u kojem piše da je uhapšen vozač kamiona, Hrvat iz Livna. Kao razlog zatvaranja ne-srpskog stanovništva Donjeg Vakufa u izvještaju je navedeno "nelegalno posjedovanje oružja". Ackerman je pretpostavio da je Došlić pušten iz logora nakon što je ustanovljeno da nije imao nikakvo oružje.

Svjedok je, pak, tvrdio da nitko nije uhapšen nakon eksplozije mosta, a da je navodno traženje oružja bilo samo "izgovor za hapšenje i pljačku". Tvrdio je da o njemu nikada nije sprovedena istraga.

Dijeljenje sadržaja