Tužilaštvo u predmetu bivših čelnika Herceg Bosne je podnijelo zahtjev za usvajanje relevantnih dijelova "ratnog dnevnika" generala Ratka Mladića. Ti dnevnici, po tužiocu, podupiru navode optužnice koji se odnose na udruženi zločinački poduhvat s ciljem pripajanja dijela teritorije BiH susjednoj Hrvatskoj


Petnaestak izvadaka iz Mladićevih bilješki, čije usvajanje traži tužilac, odnose se na sastanke političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba sa Jadrankom Prlićem, Slobodanom Praljkom, Brunom Stojićem i Milivojem Petkovićem između oktobra 1992. i februara 1994. godine. Te bilješke, po optužbi, ukazuju na postojanje "tajnih pregovora" između rukovodstva Hrvatske i Herceg Bosne s jedne i najviših predstavnika Srbije i Republike Srpske s druge strane.

Tužilac, između ostalog, ukazuje na Mladićevu bilješku sa sastanka sa delegacijama Hrvatske i Herceg Bosne u Pečuju 5. oktobra 1992. godine. Na tom sastanku Praljak kaže: "Naš cilj je Banovina Hrvatska iz 1939. godine. U suprotnom nastavićemo rat". A zatim dodaje :"Sporazum između Tuđmana i Izetbegovića ne sadrži ništa, on je formalan i napravljen je na inicijativu Amerikanaca...".

Praljak na istom sastanku kaže da "Muslimani nemaju municije i da im je Hrvati neće dati", kao i da će se "rat završiti sporazumom između Hrvata i Srba". Zabilježena je i Stojićeva rečenica : "Nećemo dozvoliti da išta prođe Muslimanima". Mladić u dnevniku precizira da je sa Hrvatima postignut dogovor o međusobnom prekidu vatre i popravci hidro-elektrane u Jajcu. Pukovnik Tolimir je, bilježi Mladić, "izvijestio da Hrvati kod jezera Jajce zagovaraju ideju da zajedno otvorimo vatru na Muslimane".

Ti unosi, po tužiocu, ukazuju na ambiciju hrvatskog rukovodstva da obnovi državu u granicama Hrvatske Banovine iz 1939. godine, na dvoličnu politiku bosanskih Hrvata prema Muslimanima, kao i saradnju između Hrvata i Srba protiv Armije BiH. Saradnja čelnika bosanskih Hrvata sa vojskom bosanskih Srba koja je do oktobra ’92. godine već počinila zločine širokih razmjera – po tužiocu – pokazuje da su i oni sami bili spremni da čine zločine u cilju uspostave Herceg Bosne.

Ukazujući da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman o podjeli BiH razgovarao sa najvišim predstavnicima krnje Jugoslavije tužilac navodi bilješku sa sastanka sa Dobricom Ćosićem 21. oktobra ‘92. godine koji je tom prilikom nedvosmisleno rekao: "Tuđman i ja samo se dogovorili o podjeli, ali su to Vens/Vance i Oven/Owen odbili". Ćosić dalje kaže da je Tuđmanu poručio "da ne bi trebao slati svoju vojsku i prijetiti istočnoj Hercegovini", koja je u to vrijeme bila pod kontrolom bosanskih Srba.

Na sastanku u Njivicama 26. oktobra 1992. godine Mladić bilježi sljedeće Praljkove riječi: "Na dobrom smo putu da nagovorimo Aliju da pristane na podjelu Bosne", a zatim dodaje: "U našem je interesu da Muslimani dobiju svoj kanton tako da imaju gdje da se odsele". Te rečenice, po tužiocu, potvrđuju želju da se Muslimani isele sa područja na koje Hrvati polažu pravo i uspostave granice Hrvatske u BiH u cilju stvaranja Velike Hrvatske. Tužilac to ilustruje i sljedećom Praljkovom rečenicom: "Granice Hrvatske su očigledne, ali u BiH one tek treba da budu ustanovljene".

Mladić, dalje, bilježi da je Izetbegović na sastanku sa Tuđmanom, Bobanom, Karadžićem, Ovenom i drugima održanom u Ženevi 4. januara 1993. godine rekao da je spreman da prihvati dogovorene principe mirovnog plana, ali ne i predloženu mapu. Oven je tada rekao Tuđmanu da "ne može računati na to da ima državu u državi". Uprkos tome, Hrvati su nekoliko dana kasnije izdali ultimatum Armiji BiH kako bi nametnuli plan koji druga strana nije prihvatila. Na novom sastanku 23. januara ’93. Izetbegović je ponovio: "Nismo odobrili mapu ni onda ni sada, imamo pet primjedbi...", što, po tužiocu, potvrđuje da Izetbegović nije pristao na Vens-Ovenov plan iz januara 1993. godine i da su strane u sukobu bile s tim upoznate.

Bilješke iz Mladićevih dnevnika se podudaraju sa navodima iz nekih dokumenata koje je optužba već usvojila u dokaze kao što je prepiska između Milivoja Petkovića i Ivice Rajića o kontaktima HVO sa "XY" stranom, odnosno bosanskim Srbima, zatim dokumenti u kojima se spominje dug HVO prema VRS od 5,7 miliona njemačkih maraka, te sastanci na kojima je dogovarana kupovina municije...

Prema Mladićevim bilješkama Karadžić je 8. jula 93. godine svojim generalima poručio: "Pomozite Hrvatima kako bi prisilili Muslimane na podjelu Bosne". Mladić također navodi da je Milošević ponudio Muslimane Tuđmanu, ali da ih on nije htio. "Tuđman kaže uzmite ih vi", citira Mladić Miloševića.

Dnevnici sadrže i unos sa sastanka Petkovića i Mladića u Njivicama 8. jula ’93. na kojem su zapovjednici HVO i VRS dogovarali zajednička borbena djelovanja protiv Armije BiH u Mostaru. Petković kaže Mladiću: "Ja bih prvo volio da odbranim Fojnicu, Kreševo, Kiseljak, i da se povežem sa Busovačom".

Na sastanku sa Karadžićem, Mladićem i Krajišnikom 3. februara 1994. godine Mate Boban kaže: "Najvažniji zadatak je da se uništi legitimnost BiH. Davno smo rekli da se rat može zaustaviti presijecanjem humanitarne pomoći Muslimanima, jer je begluk njihov način života". Jadranko Prlić dodaje: "Muslimani su naš zajednički neprijatelj. Postoje dva-tri načina ih porazimo, prvo vojno da im slomimo kičmu... Drugo, da srušimo legitimitet BiH jer svijet priznaje Izetbegovića i njegovu vladu".

Bivši čelnici Herceg Bosne, koji se terete za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu sa Franjom Tuđmanom, su na suđenju kategorički odbacivali tužiočeve tvrdnje o postojanju tajnog dogovora sa Srbima o podjeli BiH. Praljak je, naprotiv, tvrdio da je HVO taj koji je odbranio bosanske Muslimane i BiH.

Dijeljenje sadržaja