Home



KULTURA NEKAŽNJIVOSTI U VIŠEGRADU




Odbrana Miće Stanišića, prvog ministra unutrašnjih poslova u vladi bosankih Srba, ukazuje da višegradska policija nije mogla da istražuje zločine nad nesrbima zbog nedostatka kadrova, nedostupnosti žrtava i svedoka i nerazvijene svesti o potrebi procesuiranja počinilaca ratnih zločina

Lazar Draško, svjedok na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu ŽupljaninuLazar Draško, svjedok na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu

Bivši ratni tužilac opštinskog suda u Višegradu i istovremeno radnik pravne službe VRS u tom gradu, Lazar Draško, završio je iskaz na suđenju čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. On je u Višegradu radio od avgusta 1992. godine, a prethodno je bio angažovan u komandi VRS u Bileći.

Draško je juče u glavnom ispitivanju rekao da je višegradska policija surovo premlaćivala privedene Bošnjake, kao i da su se sve krivične prijave prosleđene tužiocu tokom 1992. godine odnosile na zločine u kojima su i počinioci i žrtve bili Srbi.

Svedok je danas odgovarao na pitanja odbrane prvog ministra unutrašnjih poslova Miće Stanišića. Branilac je sugerisao da policija tokom 1992. godine nije imala dovoljno kadrova kako bi istraživali krivična dela, da žrtve i svedoci zločina često nisu bili dostupni, kao i da civilni sudovi nisu funkcionisali. Advokat Slobodan Cvijetić je istakao da je "sazrevanje nacionalne svesti o potrebi procesuiranja ratnih zločina" takođe neophodan element koji je nedostajao. Svedok se složio da su sve to bili problemi s kojima se suočavao 1992. godine. Ipak u dodatnom ispitivanju od strane tužioca je još jednom potvrdio da ne zna ni za jedan slučaj zločina nad nesrbima o kojem je višegradska policija vodila istragu.

Nakon njegovog iskaza, tužilaštvo je izvelo još jednog svedoka koji je govorio o funkcionisanju komunikacijskih veza u policiji Republike Srpske, kako bi dokazalo da je policija imala način da svoje čelnike informiše o tome šta se događalo na terenu. Dragan Raljić, radnik Odeljenja veze i kriptozaštite u Stanici javne bezbednosti (SJB) Kotor Varoš, potvrdio je da su 11. juna 1992. godine Srbi preuzeli vlast u Kotor Varoši pri čemu nije bilo oružanog otpora Hrvata i Muslimana. Tog dana je u zgradi policije i širom grada video veliki broj uniformisanih muškaraca među kojima su bili pripadnici specijalnog odreda policije Centra službi bezbednosti (CSB) Banja Luka pod komandom Ljubana Ećima i Zdravka Samardžije.

Nakon preuzimanja vlasti komunikacijski sistem je u potpunosti bio onesposobljen, ali se sa ograničenom upotrebom počelo desetak dana kasnije, iako su veze bile nestabilne sve do jeseni. Svedok navodi da teleprinterski sistem za slanje depeša nije mogao da funkcioniše zbog čestih nestanaka električne energije, te se tokom leta dešavalo da slanje neke depeše mora da bude odloženo za dan ili dva. Pored nestabilnog teleprinterskog sistema, sredstva veze koja su bila na raspolaganju uključivala su radio stanice, regularne i specijalne telefone, a korišćena je i kurirska služba za slanje depeša u CSB Banja Luka.

Svedočenje Dragana Raljića se nastavlja sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 459

MANDIĆEVE KOREKCIJE: Svjedočenja po mjeri optuženih
KANADSKA LEKCIJA: Kako postati agresor u sopstvenoj zemlji
VREME NEKAŽNJIVOSTI: Višegradske zločine nije imao ko da istraži
BEOGRADSKA VEZA: Virtuelna vlada Gorana Hadžića