Ekspert tužilaštva Robert Donja na suđenju Radovanu Karadžiću govorio o strateškim ciljevima bosanskih Srba, "izgubljenoj bici" SDS da spriječi nezavisnosti BiH i prekrajanja granica opština. Prvi dio unakrsnog ispitivanja protekao u znaku Karadžićevih lekcija iz istorije i pritužbi da su Bošnjaci "uzurpirali" bosanstvo, Hrvati "ukrali jezik" a Amerikanci iznevjerili obećanje o izlazu Srba na more


Glavni cilj bosanskih Srba je, po mišljenju američkog istoričara Roberta Donje/Donia, izražen u prvom od šest strateških ciljeva koji su definisani na 16. sjednici Skupštine tadašnje Srpske Republike BiH 12. maja 1992. godine. Radi se o razdvajanju naroda i stvaranju etnički čiste srpske države na teritoriji BiH.

Iako prvim strateškim ciljem nije precizirano da li se radi o teritorijalnom, fizičkom, institucionalnom ili ljudskom razdvajanju, po mišljenju svjedoka, sva četiri spomenuta oblika podjele su konkretizovana u preostalim ciljevima: uspostavljanju koridora od Semberije do Krajine kako bi se Republika Srpska Krajina povezala sa Srbijom, brisanju Drine kao granice između srpskih zemalja, podjeli Sarajeva na srpski i muslimanski dio, i konačno izlazu srpske države na more.

Donja je, između ostalog, rekao da je SDS nakon zasjedanja Skupštine BiH 14. i 15. oktobra 1991. godine kada je usvojena deklaracija o suverenitetu i odlučeno da se započnu pregovori sa Evropskom zajednicom, preusmjerio svoju energiju na planiranje osnivanja svoje države. Tada je, po riječima Donje, SDS "izgubio bitku" u nastojanju da zadrži veto na izglasavanje nezavisnosti. Tužilac je prikazao poznati snimak Karadžićevog obraćanja poslanicima Skupštine BiH kada im je poručio da su odabrali "autostradu pakla i stradanja kojim su pošle Slovenija i Hrvatska" i koja će "odvesti BiH u pakao a muslimanski narod možda u nestanak".

Po riječima svjedoka, rukovodstvo SDS je nakon toga formiralo svoju Skupštinu koja je provela referendum o ostanku u Jugoslaviji, a potom nastavila pripreme za formiranje srpske države koja je proglašena 8. januara 1992. godine, s namjerom da u aprilu te godine proglasi nezavisnost. On je rekao da se prvi nagovještaji namjere korištenja nasilja od strane bosanskih Srba mogu uočiti u prisluškivanim razgovorima tadašnjih srpskih lidera iz septembra 1991. godine.

Tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton je navode svjedoka ilustrovala audio-zapisom presretnutog telefonskog razgovora od 9. septembra 1991. godine između Karadžića i tadašnjeg šefa policije na Palama Malke Koromana povodom hapšenja Milana Martića. "Ako ne bude oslobođen imaće čitavu Romanijsku regiju nad Sarajevom noćas", zaprijetio je Koroman a Karadžić dodao: "Ne samo vas nego i čitavu Krajinu".

Donja je potom na primjeru Sarajeva objasnio kako je SDS provodio "opštinsku strategiju", odnosno politiku prekrajanja granica pojedinih opština u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo. Nakon 3. sjednice Skupštine bosanskih Srba održane 11. decembra 1991. godine SDS je izdao uputstva o osnivanju kriznih štabova i dodjeli vojnih funkcija lokalnim rukovodiocima. To je, po riječima svjedoka, predstavljalo zaokret u funkcionisanju srpske Skupštine koja je umjesto javnog tijela postala "stranački organ".

Optužba je glavno ispitivanje zaključila ukazujući na izjavu generala Mladića koji je na 50. sjednici Skupštine RS iz aprila 1995. godine rekao da su "zadaci vojske u ratu proizašli iz šest strateških ciljeva bosanskih Srba".

U prvom dijelu unakrsnog ispitivanja Karadžić je izlagao svoju verziju istrorije na prostoru bivše Jugoslavije, požalivši se između ostalog da mu Amerikanci još uvijek "duguju" izlaz na more, da su Muslimani odabirom imena "Bošnjaci" "uzurpirali" "bosanstvo" i da su Hrvati "ukrali" srpski jezik.

Karadžić će unakrsno ispitivanje američkog istoričara nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja