Home



"ZAMAGLJENO" SEĆANJE SVEDOKA ODBRANE




Kada mu je tužilac na suđenju generalu Vlastimiru Đorđeviću predočio vojne izveštaje sa navodima da je 1999. policija sa vojskom učestvovala u napadima na sela u kojima su počinjeni zločini nad kosovskim Albancima, bivši policajac iz Uroševca Radomir Mitić rekao da se tih događaja seća "kao kroz maglu", ali je siguran da spaljivanja kuća i proterivanja civila nije bilo

Radomir Mitić, svjedok odbrane Vlastimira ĐorđevićaRadomir Mitić, svjedok odbrane Vlastimira Đorđevića

Suđenje policijskom generalu Vlastimiru Đorđeviću danas je nastavljeno unakrsnim ispitivanjem Radomira Mitića, svedoka odbrane koji je 1999. godine - kada su, po optužnici, počinjeni zločini protiv kosovskih Albanaca - bio načelnik odeljenja policije u Uroševcu. Tužilac Stemp/Stamp je pobijao Mitićeve tvrdnje iz glavnog ispitivanja da u uroševačkim selima nije bilo proterivanja Albanaca i spaljivanja njihovih kuća.

U vojnim dokumentima koja je tužilac predočio se navodi da su vojska i policija u više navrata u proleće 1999. godine izvodile zajedničke akcije na području Uroševca, između ostalog i u selima u kojima su, prema izjavama nekoliko svedoka optužbe, kuće spaljene a stanovništvo proterano. Mitić je odgovarao da se tih "antiterorističkih akcija" seća "kao kroz maglu", ali da je siguran da zločina nije bilo. Dozvolio je mogućnost da su pojedine kuće zapaljene usled borbi između srpskih snaga bezbednosti i OVK, a tvrdi da proterivanja nije moglo biti jer je policija, naprotiv, činila sve da stanovništvo ostane u svojim domovima.

Budući da je svedok u glavnom ispitivanju tvrdio da je optuženi Đorđević 1999. godine bio nadređen samo načelnicima Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP), ali ne i Štabu MUP za Kosovo kojim je komandovao general Sreten Lukić, tužilac je ukazao na dokumenate koji to demantuju. Predočio je više depeša generala Đorđevića koje su adresirane na načelnike svih policijskih sekretarijata, ali ujedno i na načelnika Štaba MUP. Svedok objašnjava da to ne znači da su naređenja upućivana i generalu Lukiću, već da su mu dostavljana "na znanje", kako bi "propratio" jesu li ostali primaoci, odnosno načelnici sekretarijata, izvršili zadatke iz depeše.

Mitić je negirao i tužiočevu tvrdnju da su vojska i policija naoružavale srpske civile na Kosovu, koji su potom uključeni u proterivanje albanskih civila iz pokrajine. Tužilac je zato predočio naređenje komandanta Prištinskog korpusa Nebojše Pavkovića iz juna 1998. godine u kojem se nalaže podela oružja i municije kosovskim Srbima. Svedok kaže da je oružje deljeno svim civilima, bez obzira na nacionalnost, čija su sela bila ugrožena od terorista. Na primedbu da se u dokumentima navode samo srpski i crnogorski civili, Mitić kaže da je "jedno šta piše, a drugo šta se stvarno dešavalo". A dešavalo se, tvrdi, da su u pojedinim slučajevima oružje od vojske i policije dobijali i Albanci i Romi.

Ipak, tužilac je predočio i naređenje u kojima se ti civili nazivaju "naoružanim nešiptarskim stanovništvom", na šta je svedok odgovorio da "ne zna šta je pisac dokumenta time hteo da kaže".


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 445

"KAK'U SU DUŠU IMALI": Vapaj preživjelog sa stratišta na Branjevu
SUKOB INTERESA: Svađe branilaca i tužakanja optuženih čelnika Herceg Bosne
LAŽNA IZJAVA: Kako Milan Lukić dokazuje svoju nevinost
SAMOUPRAVLJANJE: Jesu li vojnici sami odlučivali hoće li na rat u inostranstvo?