Bivši hrvatski ministar za obnovu i razvoj Jure Radić objasnio zašto smatra da je kninski grafit "Čedo, ne bu'š se vrnul" iz avgusta 1995. godine odavao sliku "jedinstva hrvatskog naroda" a ne netrpeljivosti prema Srbima izbeglim tokom operacije "Oluja". O Tuđmanovom nastojanju da Muslimane "kroatiziranjem" približiti zapadnoj civilizaciji


U današnjem unakrsnom ispitivanju bivšeg hrvatskog ministra za obnovu i razvoj Jure Radića, tužiteljica Gustafson je dokazivala da svedok nije bio iskren kada je juče, odgovarajući na pitanja predsedavajućeg sudije, tvrdio da su hrvatske vlasti nakon operacije "Oluja" 1995. godine obezbeđivale jednake uslove za povratak svim izbeglicama, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Optužba tvrdi da se iz transkripata sednica hrvatskog državnog vrha iz tog perioda jasno vidi namera da se spreči povratak Srba i da se na oslobođeno područje Krajine nasele Hrvati.

Radić svedoči na poziv Pretresnog veća koje vodi predmet hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača, optuženih za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem proterivanja Srba iz Krajine u leto 1995. godine.

Tužiteljica je danas predočila zapisnik sa sastanka predsednika Tuđmana sa visokim vojnim oficirima od 23. avgusta 1995. godine, na koji je pozvan i Radić da obrazloži demografsku situaciju u Krajini. On se tada požalio na "nepovoljan raspored pučanstva" u Hrvatskoj i predložio naseljavanje delova Krajine Hrvatima kako bi se "napravio balans". Na primedbu da govori samo o povratku Hrvata, a ne i Srba, svedok je retorički upitao zašto bi pred vojnim vrhom govorio o povratku Srba? Kaže da se tim pitanjem bavio "na vladi", dok je na pomenutom sastanku pokušavao da ubedi prisutne da u oslobođene krajeve "nasele" poneku vojnu jedinicu. Kako se radilo o hrvatskim vojnicima, logično je, kaže, da govori o "povratku Hrvata".

U nastavku "demografskog" izlaganja na istom sastanku, Radić kaže da Hrvate treba vratiti, između ostalog, i na područje Slunja gde "na sreću ranije nije bilo Srba". Bivši ministar ni u tom navodu ne vidi ništa loše, naglašavajući da se izrazio "kolokvijalno" nazivajući agresore Srbima. Kaže da bi sporni navod zapravo trebalo da glasi: "U Slunju, na sreću, nije bilo agresora".

Dan pre sastanka sa vojnim oficirima, Radić je u obraćanju predsedniku Tuđmanu izjavio da "nema ništa lepše" nego kad u Knin zajedno uđu Hrvati iz Varaždina i Splita. U sklopu takvog viđenja "lepote", Radić je ukazao i na jedan kninski grafit sa porukom: "Čedo, ne bu'š se vrnul". Nastojeći da objasni svoje tadašnje divljenje spomenutom grafitu, rekao je da je naglasak bio na kajkavskoj reči "bu'š" iz koje se vidi da su i Hrvati iz Zagorja stigli u Knin što je odavalo sliku "jedinstva hrvatskog naroda". Osim toga, Čedo je, kaže, narodski izraz za četnika, što znači da je autor grafita želeo reći: "Četniče, okupatore, nećeš se vratiti".

U prilog tvrdnji da je hrvatski državni vrh težio etnički čistim prostorima, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, po tužiteljici govori i transkript jednog sastanka na kojem predsednik Tuđman kaže da Hrvati moraju "nositi na leđima" bosanske Muslimane i usput ih "postupno kroatizirati". Radić, očekivano, drugačije od tužiteljice shvata reči bivšeg predsednika i kaže da je ovaj pod pojmom "kroatizirati" zapravo mislio da Muslimane treba "europeizirati" kako bi zajedno sa Hrvatima "postali deo zapadne civilizacije".

Pred kraj današnjeg zasedanja počelo je unakrsno ispitivanje svedoka od strane Gotovininih branilaca.

Dijeljenje sadržaja