Bivši načelnik Glavnog stožera HVO Milivoj Petković odgovarajući na sudijska pitanja iznio svoje utiske iz susreta sa Tuđmanom i Šuškom i ulozi Hrvatske vojske u ratu u BiH i ispričao kako mu je Mladen Naletilić Tuta prijetio likvidacijom nazivajući ga "Titovim vojnikom"


Bivši načelnik Glavnog stožera HVO Milivoj Petković je u nastavku svjedočenja u svoju odbranu opisao kako je i kada upoznao Tuđmana i druge civilne i vojne zvaničnike Hrvatske i Herceg Bosne koji su, po optužnici protiv šestorice bivših lidera bosanskih Hrvata, bili na čelu udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio pripajanje dijela BiH susjednoj Hrvatskoj.

Petković kaže da je bivšeg hrvatskog predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška prvi put sreo na pregovorima u Ženevi u januaru 1993. godine. Do tada, kako tvrdi, nikada nije razgovarao ni sa jednim od njih. Bivšeg zapovjednika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka je upoznao neposredno uoči dolaska u BiH, sredinom aprila 1992. godine.

Petković kaže da je Matu Bobana upoznao u martu 1992. godine. Bivši predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosna je želio saznati da li Hrvatska vojska planira nešto poduzeti u vezi sa srpskom ofanzivom prema Livnu i Tomislavgradu koja je ugrožavala teritorij Hrvatske južno od Splita. Tek nakon trećeg Bobanovog pokušaja da osigura pomoć HV, Bobetko je naredio osnivanje Isturenog komandnog mjesta u Grudama.

Dijelovi HV su se, po Petkoviću, povukli iz zagraničnih dijelova BiH u Hrvatsku u septembru 1992. godine. Zapovjedništvo nad trupama u Herceg Bosni je od tog trenutka povjereno Glavnom stožeru HVO na čijem čelu se nalazio optuženi Petković. On tvrdi da HV nije učestvovala u sukobu u Prozoru u oktobru 1992. godine jer je bila preokupirana povlačenjem JNA iz južne Hrvatske i oslobađanjem tog dijela teritorija.

Petković je rekao da je suoptuženog Jadranka Prlića susretao uglavnom na sjednicama vlade. Po njegovom mišljenju vlada je bila "privremeno izvršno tijelo" čije su odluke provođene putem Odjela obrane i Glavnog stožera, kao i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Mate Bobana. "Ni Prlić ni bivši ministar obrane Herceg Bosne Bruno Stojić, nisu izdavali operativna naređenja", rekao je Petković i dodao da za tako nešto nije bilo ni potrebe pošto nikakvih operacija, izuzev 1992. godine, "nije ni bilo".

Suoptuženog Valentina Ćorića, bivšeg načelnika Uprave vojne policije, opisao je kao "mirnog i staloženog čovjeka", za razliku od nešto "eksplozivnijeg" Slobodana Praljka, koji ga je 24. jula 1993. godine naslijedio na poziciji zapovjednika Glavnog stožera HVO. Što se tiče Berislava Pušića, bivšeg predstojnika Ureda za zatočene i nestale Petković kaže da ga je sreo jedanput početkom maja 1993. godine u Jablanici te da ga je "jedva prepoznao" po dolasku u Pritvorsku jedinicu Tribunala.

Petković je najoštriji bio prema bivšem zapovjedniku Kažnjeničke bojne Mladenu Naletiliću Tuti za kojeg tvrdi da je od 14. novembra 1992. godine bio isključivo podređen Mati Bobanu. Tog dana, kako je naveo, Tuta je bijesan zbog gubitka dvojice svojih vojnika u operaciji Bura uletio u njegovu kancelariju i zaprijetio mu likvidacijom nazivajući ga "Titovim vojnikom". Od tog dana Tuta je, tvrdi Petković, bio potpuno van kontrole Glavnog stožera HVO i "pod Bobanovom zaštitom".

Dijeljenje sadržaja