Home



SVEDOK: POLICIJA NIJE SPREČAVALA MUČENJA I UBISTVA




Penzionisani policajac iz Zvornika tvrdi da su pripadnici paravojnih formacija tokom 1992. godine mučili i ubijali Muslimane zatočene u objektima pod obezbeđenjem pripadnika policije koji nisu smeli da im se suprotstave

Petko Panić, svjedok na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu ŽupljaninuPetko Panić, svjedok na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu

Bivši pomoćnik komandira policije u Zvorniku Petko Panić je danas na suđenju čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu govorio je o zlostavljanju Muslimana u više zatočeničkih objekata koji su 1992. godine bili pod nadležnošću policije.

Prema svedoku, najčešće su pripadnici paravojnih formacija, a ređe vojska i policija, hapsili Muslimane i pritvarali ih u zatočeničke objekte. U Zvorniku su, ukazao je Panić, delovali paravojnici "gogićevci" koji su određeno vreme bili na platnom spisku policije i nosili policijske uniforme, ali su i pored toga delovali nezavisno.

Nakon hapšenja muslimanskih civila, policija je preuzimala odgovornost za obezbeđenje većine objekata u zvorničkoj opštini gde su oni bili zatočeni. Tako su policajci stražarili u zatočeničkim centrima u preduzeću Novi izvor, Domu kulture u Čelopeku i farmi Ekonomija, dok je vojska kontrolisala zatvor u tehničkoj školi u Karakaju. Prema optužnici, zatočeni Muslimani su na tim mestima brutalno prebijani, ponižavani i seksualno zlostavljani, a veliki broj njih ubijen je između maja i jula 1992. godine.

Početkom juna, Panić je sa pripadnicima policije pomagao oko "utovara", odnosno ukrcavanja u kamione muslimanskih civila iz nekoliko sela za koje mu je rečeno da će u pratnji vojske biti prevezeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Nekoliko sati kasnije svedok je, međutim, saznao da je oko 700 muškaraca iz sela Divič zatvoreno u tehničkoj školi u Karakaju umesto da budu evakuisani. Nakon par dana takođe je saznao da su vođe paravojne grupe "Žute ose" - Dušan "Repić" i Vojin "Žuća" Vučković - ubijali zatočenike u školi ili ih odvodili i ubijali u Gerinoj klanici. Panić veruje da je "većina zatočenika pobijena", a manji broj preživelih je kasnije prebačen u zatvor u Batkovićima.

Na Repićevu brutalnost, tvrdi svedok, požalio mu se i policajac Cvjetko Jović zadužen za obezbeđenje Doma kulture u Čelopeku. Nakon što je od Jovića čuo da Repić dolazi i zatočenicima "nožem odseca delove tela", ubija i pljačka, a policajci ne smeju da mu se suprotstave, svedok je o svemu izvestio komandira SJB u Zvorniku i sugerisao Joviću da učini isto.

Tužilac je Paniću takođe predočio nekoliko dnevnih izveštaja iz aprila i juna 1992. godine dospelih u CSB Bijeljina s naznakom da ih treba proslediti u Sarajevo, ukazujući da je na taj način ministar unutrašnjih poslova Mićo Stanišić morao biti obavešten o dešavanjima u Zvorniku. Svedok je takođe potvrdio da je izveštavanje u okviru policije teklo redovno, a da su veze bile u prekidu manje od dve nedelje nakon podele SUP, kada su izveštaji prosleđivani putem kurira. Takve tvrdnje su u suprotnosti sa tezom odbrane koja navodi da zbog višemesečne odsečenosti, vlada na Palama nije bila obaveštena niti je imala kontrolu nad svim teritorijama pod kontrolom Srba.

Svedok će sutra odgovarati na pitanja branioca prvooptuženog Miće Stanišića.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 431

ODGOVORNOST NADREĐENOG: Komandant koji je tolerisao i ohrabrivao zločine
GRLOM U JAGODE: Kako su hrvatski dragovoljci išli u Bosnu i Hercegovinu
APSOLUTNA KONTROLA: U čijim su rukama bili zvornički logori
POLUVREME: Okončano izvođenje dokaza protiv generala Momčila Perišića
ČERMAKOVA ODBRANA: Nehotično, ali dobronamerno, prekoračena ovlašćenja