Ukazujući na umiješanost HV u oružani sukob u BiH tužilac je u nastavku unakrsnog ispitivanja Slobodana Praljka ukazao na dokumente koji potvrđuju sudjelovanje hrvatskih snaga u sukobima HVO i Armije BiH. Praljak to negira i tvrdi da se radi o "nespretnim formulacijama" koje navode na "pogrešne zaključke"


Optužba je u nastavku unakrsnog ispitivanja generala Slobodana Praljka ukazivala da su jedinice HV (Hrvatske Vojske) sudjelovale u borbenim operacijama HVO na području Herceg Bosne tokom sukoba sa Armijom BiH. Prema dokumentima tužilaštva na strani HVO u BiH su se, pored ostalih, borili "Tigrovi" i "Gromovi" – jedinice Prve i Druge gardijske brigade HV.

Praljak je potvrdio da je, na njegov poziv, u Herceg Bosnu došlo oko 100 pripadnika te dvije jedinice HV, ali tvrdi da su oni po dolasku inkorporirani u HVO pošto se radilo o "dobrovoljcima" koji su samostalno odlučili da se bore na ratištu u drugoj zemlji. "Ja ostajem pri tom stavu bez obzira što zbog nespretnih formulacija u tim dokumentima može izgledati drugačije", rekao je Praljak.

Tužilac Stringer je ukazao na više "nespretnih formulacija" u dokumentima HV i Ministarstva obrane Hrvatske, kao i u takozvanim predsjedničkim transkriptima. U izvještaju brigadira HV Ivana Kapulara ministru obrane Gojku Šušku se navodi da su pripadnici Pete gardijske brigade HV pod njegovim zapovjedništvom od 6. jula do kraja novembra 1993. godine učestvovali u borbama na ratištima kod Mostara, Gornjeg Vakufa i Prozora u tri smjene. U prvoj je bilo oko 300, a u drugoj i trećoj smjeni oko 700 vojnika.

Praljak je negirao tačnost tih podataka tvrdeći da je Kapular "frizirao" izvještaj radi "malo slave, novaca i opreme". On je najprije rekao da se na području Herceg Bosne nikada nije borilo više od 250 "dobrovoljaca" iz Hrvatske. Zatim je rekao da je svjestan da je tokom svjedočenja u predmetu Naletilić tvrdio da ih nikada nije bilo više od 700, ali je poslije toga dobro razmislio i zaključio da ih zapravo nije bilo više od 500.

Tužilac je ukazao i na dokument Uprave za skrb Ministarstva obrane Hrvatske od 22. novembra 1993. godine kojim se načelnici odjela za skrb Herceg Bosne upozoravaju da u rubrici o poginulima ubuduće kao mjesto pogibije upisuju Južno bojište koje se može odnositi i na Hrvatsku, a ne tačno mjesto smrti - Mostar, Bugojno ili druge lokacije u BiH. Tužilac je to kvalifikao kao "pokušaj zataškivanja" činjenice da su se pripadnici HV borili na teritoriji druge države.

Praljak je nastojao uvjeriti sudije da se, zapravo, radilo o rješavanju socijalnog pitanja "dobrovoljaca" pošto bi u slučaju pogibije vojnika na području druge države njegova porodica "zbog birokratskih problema" izgubila novčanu nadoknadu i druge povlastice.

Optužba je još ukazala i na transkript sastanka Tuđmana, Šuška i Bobetka od 23. novembra 1993. godine na kojem se pokojni predsjednik ljuti što je zapovjedništvo Glavnog stožera HVO imenovano u dokumentu sa zaglavljem hrvatskog Ministarstva obrane. Tuđman podsjeća Šuška i Bobetka na raniju uputu da sve mora izgledati tako da se ne vidi da je Hrvatska upletena u sukob u BiH.

Dijeljenje sadržaja