Bivši vojni ataše američke ambasade u Hrvatskoj Ričard Herik tvrdi da je bio "impresioniran" vojnim sposobnostima generala Ante Gotovine i smatra da cilj operacije "Oluja" nije bilo proterivanje srpskih civila već povrat okupirane teritorije. Priznaje, međutim, da nije upoznat sa stvarnim posledicama "Oluje" budući da je položaj napustio dva dana pre početka napada


Za vreme i nakon operacije "Oluja" u avgustu 1995. godine, kada su počinjeni zločini nad srpskim civilima za koje se terete generali Gotovina, Čermak i Markač, američki ambasador u Hrvatskoj je bio Piter Galbrajt/Peter Galbraith a njegov vojni ataše je do početka operacije bio Ričard Herik/Richard Herrick. Galbrajt je na suđenju hrvatskim generalima svedočio na poziv optužbe u junu prošle godine i tada je rekao da su zločini za vreme i nakon "Oluje" počinjeni "po naređenju ili uz prećutno odobrenje hrvatskih vlasti". Branioci Ante Gotovine su odlučili da danas kao svedoka pozovu Ričarda Herika, delom i zbog toga da bi odgovorili na Galbrajtovu tvrdnju o namerama hrvatskih vlasti.

Potpukovnik Herik je u izjavi istražiteljima odbrane naveo da smatra da "cilj operacije Oluja nije bilo proterivanje Srba već povrat okupirane teritorije". Takav stav je, kaže, formirao na osnovu razgovora koje je imao sa hrvatskim zvaničnicima, pre svega tadašnjim ministrom odbrane Gojkom Šuškom. Svedok je, dodaje, bio "impresioniran" vojničkim sposobnostima generala Gotovine, koji je kao zapovednik Zbornog područja Split komandovao svim hrvatskim snagama prilikom napada na Krajinu u avgustu 1995. godine.

Po Herikovoj proceni, najveći problem Hrvatske vojske bila je loša obučenost podoficirskog kadra, između ostalog i po pitanju poštovanja ratnog prava. No, ta situacija se, objasnio je, vremenom popravljala, usled angažovanja generala Gotovine, koji mu je tada tvrdio da je svim podređenim oficirima izdavao naređenja da se humano odnose prema civilima i ratnim zarobljenicima. Da se nije radilo samo o pukoj priči, Herik se, kaže, uverio na terenu u proleće 1995. godine prilikom obilaska jedinica HV na Dinari. Tada mu se vozač džipa i pripadnik Četvrte gardijske brigade pohvalio da je ponosan na obuku o poštovanju ratnog prava koju je prošao, a naročito na činjenicu da njegova brigada nikada nije počinila nijedan zločin.

Kada ga je u unakrsnom ispitivanju tužilac pitao da li bi stvarno očekivao da vojnik HV njemu kao američkom vojnom atašeu otvoreno saopšti da je pripadnik jedinice koja je počinila brojne zločine, Herik je odgovorio da "svakako ne bi", ali da isto tako ne bi očekivao da mu kaže da je ponosan što zločini nisu počinjeni. Tužilac je zatim predočio dokument tajne službe HZHB s kraja 1994. godine u kojem se navodi da pripadnici Četvrte gardijske brigade prilikom povlačenja iz Livna pljačkaju stoku, belu tehniku, traktore i druge vrednosti. Svedok je na to odgovorio da mu vozač džipa tako nešto nije pomenuo. Herik je kasnije čuo da su pripadnici te jedinice učestvovali u pljačkama i paljevinama kuća na području Glamoča i Bosanskog Grahova, ali kaže da nije proverio da li se tako nešto zaista i dogodilo.

Budući da je Herik tvrdio da je korišćenje artiljerije u "Oluji" bilo vojno opravdano i da cilj operacije nije bilo proterivanje Srba, tužilac je sugerisao da on ne može da kaže ništa o posledicama hrvatskog napada budući da je napustio položaj vojnog atašea 2. avgusta 1995. godine, dva dana pre početka operacije. Herik se sa tim složio i dodao da nikada nije video popis artiljerijskih meta u Krajini koje su gađane.

Dijeljenje sadržaja