Svedočeći na poziv Gotovinine odbrane, bivši pomoćnik ministra policije Zdravko Židovec negirao stav optužbe da je asanacija terena nakon "Oluje" bila sredstvo za prikrivanje zločina i tvrdio da vojska u njoj nije učestvovala


Odbrana vojnog generala Ante Gotovine je u nastavku dokaznog postupka za svedoka pozvala bivšeg pomoćnika ministra MUP Hrvatske Zdravka Židoveca. On je za vreme i nakon operacije "Oluja" bio zadužen za rad civilne zaštite i bio je član operativnog zapovedništva koje se bavilo asanacijom terena. O svojoj ulozi u tim događajima je 2007. godine dao izjavu haškim istražiteljima, ali je tužilac odustao od njegovog svedočenja, pa je taj dokument u dokaze uvela danas odbrana.

Opisujući proceduru po kojoj je izvođena asanacija, Židovec je rekao da su u timovima civilne zaštite obavezno bili i kriminalistički tehničari koji su bili zaduženi za utvrđivanje uzroka smrti osoba čiji su leševi pronađeni na oslobođenom području. Ako ne bi bilo tragova nasilne smrti, tela su pokopavana, a ako bi se sumnjalo na ubistvo, slučaj je prosleđen civilnoj kriminalističkoj policiji. Isto se dešavalo i kada bi protivpožarni timovi utvrdili da je neka kuća zapaljena namerno a ne u borbenim dejstvima. Odbrana na taj način nastoji da pobije tezu optužbe da je "asanacija" zapravo služila za prikrivanje zločina nad srpskim civilima, za koje se terete generali Gotovina, Čermak i Markač.

Druga komponenta asanacije bio je obilazak napuštenih krajinskih kuća. Cilj je bio da se vidi ima li u njima leševa, a potom i da se iz zamrzivača uklone sve zaostale namirnice, kako bi se izbegli pojava i širenje zaraze. Ako bi objekat bio zaključan, ulazilo bi se na silu. Na taj način je, tvrdi Židovec, "obrađeno" 48.000 napuštenih kuća. Pripadnici civilne zaštite, objasnio je, imali su "sivo-zelenkasto-smeđkaste uniforme" sa oznakom plavog trougla na narandžastoj podlozi.

Svedok je, osim za civilnu zaštitu, bio zadužen i za formiranje prihvatnih centara za srpske, ali i hrvatske civile. U tim centrima je, tvrdi, pružana pomoć uglavnom starijim osobama i negira da je na njih vršen pritisak da se isele iz Hrvatske. On, međutim, pravi razliku između "prihvatnih" i "sabirnih" centara, navodeći da je u ovim drugima moglo biti i vojnih zarobljenika sa kojima su obavljani informativni razgovori.

Budući da je svedok u glavnom ispitivanju tvrdio da vojska, osim pružanja ograničene logističke podrške, nije učestvovala u asanaciji terena, tužilac ga je suočio sa dokumentom Zbornog područja Split od 1. avgusta 1995. godine u kojem se navodi da pripadnici HV treba da pristupe asanaciji zajedno sa policijom, ali i samostalno "ukoliko se asanacija može obaviti brzo". Svedok je rekao da taj dokument danas prvi put vidi.

Dijeljenje sadržaja