U nastavku svjedočenja general Slobodan Praljak produbio svoju tezu o navodnoj agresiji Armije BiH na Herceg Bosnu. Armija je, po njemu, u januaru 1993. godine najprije napala Gornji Vakuf a potom i ostale gradove pod hrvatskom kontrolom uključujući i Mostar, pošto je bila svjesna da od Srba više ništa ne može uzeti


General Slobodan Praljak je u nastavku svjedočenja produbio svoju tezu o "planiranoj agresiji" Armije BiH na Herceg Bosnu koja je, po njegovim riječima, počela u januaru 1993. godine napadom na Gornji Vakuf, s konačnim ciljem da se "okupiraju" sva područja pod kontrolom Hrvata do granica sa Hrvatskom. Praljak tvrdi da su Muslimani u jednom trenutku "shvatili" da "Srbima ne mogu ništa", pa su se onda okomili na svoje dojučerašnje saveznike Hrvate s namjerom da prigrabe što više teritorije.

U nastojanju da ilustruje te tvrdnje Praljak se pozvao na knjigu pod nazivom "Istina o BiH" koju je na njegovu molbu priredio Miroslav Tuđman, sin pokojnog predsjednika Hrvatske. Radi se o svojevrsnoj kolekciji dokumenata o pokušajima pronalaženja mirovnog rješenja sukoba u BiH. U knjizi je objavljen i prepis navodnog tajnog sporazuma između Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića u Ženevi 14. septembra 1993. godine, objavljen u zagrebačkom Večernjem listu 30. januara 1994. godine.

Prema Praljkovim riječima radilo se o sporazumu dvojice predsjednika da će zajedničkim snagama "raditi na osnivanju države Hrvata i Muslimana u Uniji BiH, koja će kasnije ući u konfederalni sastav sa Republikom Hrvatskom". Glavni cilj tog sporazuma je, prema Praljku, bilo suprotstavljanje srpskim planovima o ujedinjenju svih srpskih država u Veliku Srbiju, koja bi osim dijelova BiH uključivala i veći dio teritorije Hrvatske.

Dva dana nakon što je potpisao sporazum Iztbegović se, prema Praljkovim tvrdnjama, predomislio i Tuđmanu iza leđa 16. septembra potpisao sporazum o prekidu neprijateljstava sa Srbima. Tu deklaraciju je sa srpske strane potpisao tadašnji predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik. Tako je, zaključuje Praljak, Armija BiH "jednostrano" prestala ratovati sa Srbima i pokrenula ofanzivu na Hrvate od Gornjeg Vakufa do Mostara i dalje prema jugu, s ciljem da obezbijedi izlaz na more. "Šta je to ako nije podjela BiH između Muslimana i Srba", upitao je optuženi Praljak.

Praljak je, potom, nastojao uvjeriti sudije da su Tuđmanove namjere prema BiH bile poštene, te da nije bilo govora o udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao pripajanje dijelova BiH u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine kako to tvrdi tužilac. Tuđmanov stav je, tvrdi Praljak, sve vrijeme bio da Hrvatska treba da bude samostalna država, a da bosanski Hrvati i Muslimani moraju živjeti zajedno u BiH.

Dijeljenje sadržaja