U uvodnoj izjavi na početku dokaznog postupka odbrane general Slobodan Praljak je izložio "Arhimed-Praljkov zakon" po kojem je on sam, odnosno "jedan Praljak", osnovna jedinica mjere


Bivši zapovjednik Glavnog stožera HVO Slobodan Praljak je u uvodnoj izjavi na početku svog dokaznog postupka na suđenju nekadašnjim čelnicima Herceg Bosne izložio "Arhimed-Praljkov zakon", po kojem "Praljak uronjen u rat smanjuje količinu zla u tom ratu za jedinicu 'jedan Praljak'". Ta jedinica, nastavio je, sastoji se od "energije i dnevne količine sati u kojima ta energija djeluje" - a to je u njegovom slučaju "bilo 20 sati dnevno" - zatim od "strasti ili brzine sagorijevanja te energije, hrabrosti, znanja i koeficijenta inteligencije".

Po Praljku, niko drugi u to vrijeme niko nije imao kvalitete koji bi zbrojeni dali više od "jednog Praljka" – jedinice definisane "Arhimed-Praljkovim zakonom". "Za više u tim trenucima i u tom položaju je trebalo imati atribute Boga", zaključio je optuženi.

U uvodnoj izjavi prije koje je, mada nije morao, dao svečanu izjavu, Praljak je počeo od uloge BiH i, posebno, Alije Izetbegovića u agresiji JNA na Hrvatsku. Kao što je učinio i prije tri godine na samom početku suđenja, kada je također dao uvodnu izjavu, Praljak je podsjetio na Izetbegovićevu izjavu posle napada JNA na selo Ravno da "to nije naš rat", primjećujući da je mogao spriječiti granatiranja Dubrovnika ili Slavonskog broda, ali da je odbijao potpisati vojni sporazum sa Hrvatskom da ne bi "naljutio Srbe". A kada je počeo rat u Bosni, Izetbegović je brzo izgubio kontrolu nad 70 odsto teritorije ali se, po Praljku, "ponašao kao vladar" i igrao dvostruku igru tj. "sklopio sporazum sa Hrvatskom i istovremeno pregovarao sa agresorom", to jest Srbijom.

Praljak je, potom, ukazao na "moguće metodološke greške u razumijevanju" ukazujući da u novim državama, koje nastaju u ratu, pojmovi poput predsjednika, ministra, generala ... "nemaju isto značenje kao u sređenim državama". Ukazujući da nesređenost društvenog sustava nužno dovodi do povećanja broja kriminalnih radnji, Praljak je precizirao da time ne želi reći da oni koji grade nove države imaju pravo da čine krivična djela. Međutim, dodao je, samo iscrpna analiza može dati odgovor na pitanje da li su počinjena krivična djela podsticana i ohrabrivana ili se ona mogu svrstati "u klasičnu distribuciju loših fenomena koje donosi svaki rat".

Ukazujući da su želje jedno a da su djelovanje i moć nešto drugo, Praljak se upitao zašto je gospođi Tačer/Thatcher trebalo nekoliko godina da riješi problem divljanja navijača u Engleskoj, ili zašto Sarkozi/Sarkozy nije uspio da spriječi divljanja u pariškim predgrađima i novogodišnja spaljivanja automobila diljem Francuske. "Zar nas ne boli", rekao je optužni "što je Kina uništila jednu cijelu civilizaciju na Tibetu". "Nemoć da se spriječi i otkrije zločin je užasan i jadan osjećaj ali takav osjećaj nije zločin", konstatovao je Praljak.

Osvrćući se na optužnicu koja ga zajedno sa ostalim liderima bosanskih Hrvata tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, Praljak se retorički upitao nije li "cijela povijest jedan veliki udruženi zločinački poduhvat". Nije negirao da su se zločini dogodili, ali je odgovornost za njih pripisao "pojedincima ili manjim grupama izvan kontrole", kod kojih je nadvladala "želja za odmazdom".
Nakon uvodne izjave Praljak je počeo da odgovara na pitanja svog branioca Bože Kovačića. Početak je protekao u dugim Praljkovim monolozima o "komunističkim zločinima" Hrvatskoj i Sloveniji poslije Drugog svjetskog rata, ali je ostalo nejasno kakve to ima veze sa zločinima u Herceg Bosni 1993. i 1994. godine. Možda će to postati jasnije u nastavku njegovog svjedočenja koje bi, kako je najavljeno, moglo da traje oko dva mjeseca.

Dijeljenje sadržaja