Svedočeći na poziv sudskog veća Huso Kurspahić potvrdio identitet 53 osobe koje su u junu 1992. žive spaljene u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu. Njihova imena navedena su na spisku koji je Kurspahić sastavio zajedno sa porodicima nastradalih


Pretresno veće koje vodi suđenje Milanu i Sredoju Lukiću izvelo je danas svog drugog svedoka – Husu Kurspahića, bivšeg policajca iz Višegrada. On je prezentovao svoj spisak žrtava živih spaljenih 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu koji sadrži 53, a ne 70 imena, kako je navedeno u optužnici. Na pitanje kako je nastao taj spisak, Kurspahić je rekao:

"Svako je rekao ime i prezime njegovog oca, majke, brata, to je familijarno... Mi familije, digli smo ruke više i od suda i od svega, 17 godina ne možemo da dođemo do podataka za naše ubijene, pomrle. Moramo da tražimo pravdu."

Kurspahić je inače dva puta dao iskaz kao svedok tužilaštva – na suđenju Mitru Vasiljeviću i u sadašnjem postupku protiv dvojice Lukića. Kao svedok optužbe govorio je o izjavi koju je u junu 1992. godine uzeo od oca, jednog od osmoro preživelih iz "žive lomače" u Pionirskoj ulici, koji je u međuvremenu preminuo. Odbrana Milana Lukića, koja osporava spisak žrtava iz Pionirske naveden u optužnici, zatražila je da ga dodatno unakrsno ispita, ali je veće odlučilo da ga pozove kao svog svedoka.

Odgovarajući na pitanja odbrane svedok je potvrdio da su neke od žrtava dva puta navedene na tužiočevom spisku: jednom sa devojačkim a drugi put sa udatim prezimenima, ili jednom imenom a onda i sa nadimkom. Za neka imena je rekao da su se greškom našla na spisku, budući da su ti ljudi i dalje živi ili su umrli posle 1992.

Lukićeva odbrana, koja tvrdi da na tužiočevom spisku žrtava ima izmišljenih imena nepostojećih osoba, tražila je od Kurspahića da potvrdi da su on i drugi svedoci – u vreme kada su davali iskaz pred Tribunalom – znali da na spisku ima ljudi koji su i danas živi ili žrtava koje su dva puta navedene, ali su to prećutali i time lažno svedočili pod zakletvom. Kurspahić je odbacio sugestiju da je lično bilo šta prećutao, odbijajući da se izjašnjava o tome kakva su saznanja imali preživeli koji su svedočili o "živoj lomači" u Pionirskoj.

Na predlog sudije Robinsona, tužilac je od Kurspahića tražio da se pojedinačno izjasni o svakom od 70 imena navedenih u optužnici, dozvoljavajući mu da se koristi spiskom koji je sastavio sa porodicama žrtava. Idući od imena do imena, Kurspahić je za 52 osobe sa tužiočevog spiska rekao da je siguran da su izgorele u Pionirskoj ulici, za tri žrtve je rekao da su dva puta navedene na spisku, za petoro navedenih je siguran da su živi ili umrli nakon 1992. godine, a za ostale je rekao da ih ne poznaje.

Kurspahićev spisak je uveden u dokaze a Pretresno veće je na kraju njegovog iskaza odbacilo zahtev odbrane da se, zbog "netačnog popisa žrtava", briše tačka optužnice za živu lomaču u Pionirskoj i da se poništi suđenje.

Dijeljenje sadržaja