Posljednjeg dana suđenja generalu Tihomiru Blaškiću, odbrana nastoji da optuženog predstavi kao "žrtvenog jarca" kojem je tužilaštvo pripisalo zločine drugih


Ne sporeći da su se tokom hrvatsko-muslimanskog konflikta u Srednjoj Bosni dogodili teški zločini, odbrana generala Tihomira Blaškića nastoji da u svojoj završnoj riječi uvjeri sudije da optuženi za njih ne snosi nikakvu odgovornost ili da, barem, tužilaštvo nije uspjelo da njegovu krivicu dokaže izvan svake razumne sumnje.

Predstavljajući Blaškića kao tužiočevog "žrtvenog jarca", njegov branilac Anto Nobilo je pozvao sudije da "ne dozvole da mu se sudi kao simbolu", ukazujući kako on može da bude odgovoran "samo za ono što je lično učinio ili su učinili vojnici pod njegovom komandom... a ne i za ono što su učinili drugi".

U dosadašnjem toku svoje završne riječi, odbrana je ukazala na više tih "drugih", koji bi, po njenom mišljenju, mogli da budu odgovorni za zločine pripisane Blaškiću. Za najteži zločin u Blaškićevoj optužnici - masakr koji je 16. aprila 1993. izvršen nad muslimanskim stanovnicima sela Ahmići -odbrana prebacuje odgovornost na Vojnu policiju HVO kojom je komandovao Paško Ljubičić i tzv. Jedinicu posebne namjene "Vitezovi" pod komandom Darka Kraljevića. Obje jedinice su, tvrdi odbrana, bile pod direktnom komandom Ministarstva odbrane u Mostaru, a od Blaškića je na njih mnogo veći uticaj imao Dario Kordić.

Naredbe koje je Blaškić izdao 15. i16. aprila su, po ocjeni odbrane, "legitimne, razumne i defanzivne", a tužiočevu tvrdnju o postojanju "tajnih zapovijesti" - kojima je naređen masakr u Ahmićima - branioci odbacuju kao očitu špekulaciju. Odbrana, takođe, insistira da je Blaškić izdao dvije naredbe da se istraži odgovornost za Ahmiće, ali da te istrage nisu urodile plodom zbog opstrukcije Vojne policije i njenih političkih zaštitnika u Mostaru.

Dalje, za zločine koji su se dogodili u području Busovače, odbrana isključivu odgovornost pripisuje Dariju Kordiću, čije se suđenje, inače, odvija sprat iznad Blaškićevog. Za zločine u Kiseljaku i okolini odgovornost se svaljuje na ozloglašenog Ivicu Rajića, bjegunca od međunarodne pravde kojeg je haško tužilaštvo 1995. optužilo za masakr u selu Stupni Do. Eksplozija kamiona-bombe u centru Starog Viteza je, po odbrani, bila "privatna inicijativa" pokojnog Darka Kraljevića, o kojoj Blaškić ništa nije znao, kao što nije znao ni za napad na Stari Vitez koji su Kraljevićevi "Vitezovi" izveli u julu 1993. Konačno, za granatiranje centra Zenice - u kojem je aprila 1993. ubijeno najmanje 15 civila - odbrana je danas pokušala da kod sudija pobudi "razumnu sumnju" u dokaze tužilaštva po kojima su granate od 122 milimetara ispaljene sa pozicija HVO. Ukazujući da su različiti svjedoci dali različite iskaze kako o smjeru iz kojeg su došle granate tako i o njihovom kalibru, odbrana tvrdi da se ne može isključiti mogućnost da su granate na Zenicu ispaljene sa srpskih položaja .

U popodnevnom nastavku završne riječi odbrana će osporavati tužiočevu tezu da je u Bosni 1993. postojao međunarodni sukob, u kojem je HVO djelovala kao "agent strane sile", tj. Hrvatske, kao i optužbe za korišćenja zatočenika za "žive štitove" i kopanje rovova, te za razaranje vjerskih i obrazovnih objekata. Na kraju, odbrana će iznijeti i svoje mišljenje o eventualnoj kazni. Tužilac je, podsjetimo, za Blaškića zatražio najtežu kaznu koju Tribunal može da izrekne: doživotni zatvor.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja