Kordić je imao i vojne odgovornosti - krajem 1993. godine imenovan je za pomoćnika načelnika stožera HVO, svjedočio je bivši šef Promatračke misije EC u Zenici. Tužitelj je time prezentirao nove dokaze o Kordićevoj vojnoj ulozi.

"Kordić je bio vodeći političar u Srednjoj Bosni ali je imao i vojne odgovornosti", svjedočio je bivši šef Promatračke misije EC (ECCM) u Zenici, a kasnije šef europske administracije u Mostaru, sir Martin Garrod. U prosincu/decembru 1993. Garrod je od oficira za vezu HVO čuo da je Kordić imenovan pomoćnikom načelnika stožera HVO. "Kordić je time postao treća osoba u vojnoj hijerarhiji", rekao je Garrod objašnjavajući da je tada načelnik stožera bio Milivoj Petković, iznad kojeg je bio samo glavni zapovjednik HVO Ante Roso.

Time je, napominje Garrod, i nakon kadrovskih promjena u strukturama Herceg Bosne u prosincu/decembru 1993. godine, "Kordić zadržao vrlo jaku poziciju i utjecaj u njenoj hijerarhiji." Obrana je, sa svoje strane, ukazivala da "ako je Kordić bio imenovan pomoćnikom načelnika stožera" ta je funkcija mogla biti civilna, a ne isključivo vojna.

Podatkom o Kordićevoj funkciji u vojnoj hijerarhiji, haški je tužitelj predočio novi element za tvrdnju o Kordićevoj vojnoj ulozi. Njegova obrana dokazuje da je HVO imao svog zapovjednika u Srednjoj Bosni, Tihomira Blaškića, koji je raportirao zapovjedništvu u Hercegovini a ne Kordiću. No, svjedoci tužitelja nisu smatrali da ta činjenica umanjuje Kordićevu vojnu ulogu. I na sastancima na kojima je bio Blaškić "Kordić je vodio glavnu riječ", rekao je Garrod. Zapovjedništva operativnih zona HVO su postojala, ali su ona "uvijek bila pod političkom kontrolom...Vojska odgovara političarima. To je normalno", naglašava Garrod, koji je bio general u britanskoj vojsci.

Na izravno pitanje predsjedavajućeg suca Richarda Maya/Ričarda Meja osporava li obrana tvrdnju Garroda, koju su iznosili i brojni drugi svjedoci, da su politička i vojna strana u HVO bile "usko isprepletene", Kordićev branitelj Stephen Sayers/Stivn Sejers se s tim nije složio. On smatra da je ta "isprepletenost" mogla trajati samo do kolovoza/augusta 1992. kad je definiran vojni ustroj HVO, a Blaškić postavljen za zapovjednika Operativne zone. Odvjetnik je ipak prihvatio da je Kordić bio "značajan politički lider", iako obrana istovremeno nastoji umanjiti političku ulogu optužnog ukazujući da je on bio samo jedan od pet potpredsjednika Herceg Bosne.

Te su funkcije potpredsjednika, svjedočio je Garrod, ukinute u vrijeme promjena u hijerarhiji Herceg Bosne, kad je Kordić dobio vojnu funkciju. "Bez obzira na to koje je funkcije imao u nekom trenutku - Kordićeva je pozicija bila važna", zaključuje on. Kao ilustraciju Kordićevog položaja među bosanskih Hrvatima, Garrod je naveo da je nakon objavljivanja optužnice protiv Kordića 1995. godine, šef mostarskog HDZ protestirao riječima: "Morate znati da je Kordić bio naš Churchill/Čerčil!"

Spomenute kadrovske promjene iz prosinca /decembra 1993. uključivale su i postavljanje Rosa na mjesto zapovjednika Glavnog stožera HVO umjesto Slobodana Praljka. "Ocijenio sam da je to učinjeno zbog vojnih neuspjeha HVO, moguće i zbog uništavanja Starog mosta u Mostaru a možda i zbog Stupnog Dola, i gubitka Vareša", napominje Garrod. U njegovo sjedište ECMM u Zenici su 24. listopada/oktobra 1993. počele stizati informacije o masakru nad Bošnjacima u Stupnom Dolu. Izvještaji ECMM su govorili da je Ivica Rajić, iz Kiseljaka, u vrijeme tog zločina preuzeo kontrolu nad HVO u Varešu. U razgovoru s Kordićem tih dana, Garrod je tražio objašnjenje o događajima u Stupnom Dolu. Prema haškoj optužnici protiv Rajića, u tom je selu ubijeno najmanje 16 civila, među kojima žene i djeca. Kordić je tada, pozivajući se na informacije Milivoja Petkovića, rekao Garrodu da su u Stupnom Dolu ubijeni samo vojnici i da se tamo "ništa strašno nije dogodilo", svjedočio je Garrod.

"Naše je shvaćanje bilo da su napad izvršili vojnici iz Kiseljaka i Kaknja", napominje svjedok. No, "ostalo je nejasno s kojih su pozicija u zapovjednom lancu HVO stigle naredbe za taj napad", primijetio je napominjući kako nikad nije čuo da je taj zločin istražen i da je nekomu zbog toga suđeno.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja