U ponedjeljak se otvara glavna rasprava na suđenju "Kvočki i ostalima" koje tužitelj tereti da su bili "voljni i okrutni" sudionici kampanje protiv ne-srpskog stanovništva

Slučaj "Kvočka i ostali", koji se u ponedjeljak otvara pred Haškim tribunalom, bavit će se etničkim čišćenjem i progonom Bošnjaka i Hrvata iz područja Prijedora. Četvorica optuženih - Miroslav Kvočka, Milojica Kos, Mlađo Radić i Zoran Žigić - "bili su voljni i okrutni sudionici kampanje bosanskih Srba da se to područje očisti od ne-Srba i stvori čisto srpska država", naglašava tužitelj u svojem pisanom pred-raspravnom podnesku.

Tužitelj objašnjava kako je "zbog položaja u koridoru koji je spajao SRJ s teritorijem Krajine u BiH i Hrvatskoj, Prijedor imao veliki vojni značaj" za bosanske Srbe.Prema podacima iz 1991. godine, u Prijedorskoj općini je živjelo 44 posto Bošnjaka, 42,5 posto Srba, 5,6 posto Hrvata i 5,7 Jugoslavena. Do lipnja/juna 1993., bošnjačko je stanovništvo smanjeno za skoro 90 posto na oko 6.000, a hrvatsko za pola, na nekoliko tisuća.

"Etničko čišćenje u Prijedoru bilo je pažljivo isplanirana i obavljena operacija." Nakon što su odbijali priznati izborne rezultate 1990. godine, Srbi u Prijedoru, kao i drugdje u BiH, su krajem 1991. godine dobili instrukcije od vodstva SDS (Srpske demokratske stranke) da formiraju vlastite vlade. U ožujku/martu 1992. ekstremisti su zauzeli televizijski toranj na Kozari, nakon čega je započela propagandna kampanja u kojoj se tvrdilo da ne-srpski ekstremisti planiraju uništiti Srbe, nastavlja tužitelj.30. travnja/aprila 1992. srpske snage su preuzele vlast u općini ne nailazeći na neki bitan otpor. Započelo je smjenjivanje Bošnjaka i Hrvata, posebno obrazovanih ljudi, s radnih mjesta koja su preuzimali Srbi.

Sljedeći prioritet srpskih vlasti bilo je protjerivanje ne-srpskog stanovništva, dodaje tužitelj. Istodobno se nastojalo zadržati vojno sposobne ne-Srbe kako se oni ne bi jednog dana vratili da povrate svoju imovinu.

Opsežne vojne operacije započele su 22. svibnja/maja 1992., a u njima su sudjelovali Prvi krajinski korpus VRS, rezervisti i rezervni policajci iz Prijedora te paravojne jedinice koje je opremio SDS. Ne-srpsko stanovništvo je moralo bježati iz svojih kuća, koje su bile uništavane i pljačkane isto kao i džamije i crkve. Neki su ljudi ubijani i premlaćivani gdje su zatečeni, a velik dio je odveden u logore. Većina žena, djece i staraca završila je u logoru Trnopolje, a muškarci u Omarskoj i Keratermu.

U logoru Omarska, bivšem rudniku kraj istoimenog sela, većina zarobljenika su bili civili. Držani su u četiri zgrade. "Bijela kuća" (bivša stanica prve pomoći) bila je namijenjena za one koje je čekalo posebno okrutno zlostavljanje i smrt. Zarobljenici odvedeni u "Crvenu kuću" uglavnom nikada više nisu viđeni. Vlasti u Banja Luci naredile su da logor osiguravaju policajci iz Omarske. Tako su na položaje zapovjednika u logoru došli Kvočka, Radić i Kos. Kvočka je bio prvi zapovjednik logora, a potom je postao zamjenik zapovjednika Željka Mejakića. Kos, Radić i Momčilo Gruban (optužen, ali nedostupan Tribunalu) bili su zapovjednici triju stražarskih smjena. "Zapovjedne linije su bile jasne", kaže tužitelj koji naglašava da oni ne samo da nisu spriječili zlostavljanja, već su i sami u njima sudjelovali i dopuštali su osobama poput Žigića da redovito ulaze u Omarsku i dodatno zlostavljaju zatočene.

"Ubojstva, fizičko zlostavljanje i seksualni napadi bili su svakodnevni. Zarobljenici su ispitivani i premlaćivani a prebijena mrtva tijela su praktički svakog dana bila odvožena kamionima." Zbog ekstremno loših higijenskih uvjeta, zarobljenici su obolijevali od dizenterije i drugih bolesti. U Omarskoj je bio i određeni broj žena, a Radić je optužen za više slučajeva seksualnog nasilja.

Budući da je Žigić optužen da je ulazio i u logore Keraterm i Trnopolje kako bi zlostavljao zatočenike, tužitelj ukratko opisuje slične nehumane uvjete u tim logorima i ubijanja u Keratermu. Događaji u Keratermu su, istodobno, predmet još jedne haške optužnice (Kolundžija/Došen).Omarska i Keraterm su zatvoreni u kolovozu/augustu 1992. nakon što su novinari počeli skretati pozornost međunarodne javnosti na njihovo postojanje. Trnopolje je u potpunosti ispražnjeno u prosincu/decembru te godine.

"U oktobru 1992. srpske vlasti u Prijedoru su izvijestile da je s odlaskom Bošnjaka i Hrvata - postignuto sve" što je namjeravano, ukazuje tužitelj dodajući da su svojim djelima i propustima četvorica optuženika u tome igrali ključnu ulogu.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja