Uz haško suđenje generalu Krstiću u francuskoj javnosti se postavljaju pitanja o odgovornosti funkcionera UN, holandskog bataljona u Srebrenici i francuskog generala Žanvijea, pa sve do predsjednika Širaka

Početak procesa generalu Krstiću još jednom potvrđuje značaj Haškog tribunala, ne samo što se pravde tiče, nego i istorijskog pamćenja.

Proces ovakvog formata daje impuls svima koji su angažovani za "Pravdu za Srebrenicu" - što je zajednički imenitelj nekih desetak francuskih asocijacija koje nastoje da se utvrdi istina o Srebrenici. One su podržale i konkretno pomogle i tužbu udruženja "Majke Srebrenice", koju su podnijele Haškom tribunalu protiv četrnaest ličnosti, odgovornih za srebrenički masakr. Ta tužba je u Hagu primljena sa skepsom i teško da će imati svoju formalno-pravnu realizaciju, ali i njenu sadržinu aktuelizuje proces Krstiću.

Mjesec dana nakon što je predana, ta tužba tek sada budi interesovanje i komentare u javnosti, francuskoj i evropskoj. Ponovo se dovodi u pitanje ne samo holandski bataljon u Srebrenici, nego i holandska vlada, po čijem naređenju su od svih vojnika, nakon što su se vratili kući, konfiskovane sve fotografije načinjene 11. jula 1995. Na meti je ponovo tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros-Gali (Boutros Boutros-Ghali), njegov tadašnji pomoćnik a sada nasljednik Kofi Anan, specijalni izaslanik UN Jasuši Akaši (Akashi) i posebno tadašnji komandant UNPROFOR francuski general Bernar Žanvije (Bernard Janvier). Njegova odgovornost za pad Srebrenice se sve više povezuje sa predsjednikom Francuske Žakom Širakom (Jacques Chirac). Po pisanju dnevnika Mond, ima indicija da se Širak protivio bombardovanju položaja Mladićeve vojske i u tom smislu slao naređenja generalu Žanvijeu jer je "prethodnog mjeseca u zamjenu za puštanje 'plavih šljemova' koji su na Palama držani kao taoci dao takvo obećanje Miloševiću".

"Međunarodna asocijacija protiv genocida, ratnih i zločina protiv čovječnosti" je još prije tri godine uputila Haškom tribunalu pismo sa zahtjevom da se ispita odgovornost generala Bernara Žanvijea. Čelni ljudi asocijacije Silvejn Voker/Sylvaine Walker i Žan Franklin Narodecki/Jean-Franklin Narodetzki su prikupili obiman dosje, u kojem iz dana u dan, ponegdje iz sat u sat, rekonstruišu zbivanja u Srebrenici u julu 1995. Dosje su uputili Hagu prije tri godine, a uoči početka procesa Krstiću, i ne manje obiman dodatak dosjeu, sa ponovnim zahtjevom da se optužnica za srebreničke zločine proširi i na generala Žanvijea .

"Najporaznija činjenica tog masakra je što je izvršen u prisustvu vojnika UN, koji su najprije razoružali Srebrenicu, obećanjem da će je braniti, a onda je predali Mladiću. Pošto je komandant tih vojnika bio francuski general, odgovoran svojoj vladi, moramo, ne čekajući da prođe pedeset godina, rasvijetliti okolnosti saučešća u tom zločinu. Dok se stvari ne raščiste, dok se ne ustanovi individualna krivica, htjeli to ili ne, svi smo odgovorni za bosansku dramu i vezani smo za njenu sudbinu", piše u redakcijskom komentaru jednog od posljednjih brojeva "Convergences BiH". Taj list je godinama glasilo asocijacija okupljenih pod zajedničkim nazivom "Građani, građanke za Bosnu", čiji humani i humanistički napori u ratu su danas ustupili mjesto moralnom, intelektualnom i političkom angažmanu, posebno u borbi za istinu o tom ratu i za izvođenje krivaca za njega pred lice pravde. Proces generalu Krstiću daće značajan impuls tim nastojanjima.

"Srebrenica je ne samo simbol etničkog čišćenja, nego i sramote međunarodne zajednice, to jest zapadnih sila i Ujedinjenih nacija", piše vodeća novinarka dnevnika "Mond" (Le Monde) Kler Trean (Claire Tréan). "Holandski bataljon jeste kriv", kaže Kler Trean, "ali treba istjerati na čistac da niko od odgovornih iz UN, uključujući i Kofi Anana, koji je tada bio jedan od šefova mirovnih operacija, nije bio za vazdušne udare protiv Karadžićevih i Mladićevih snaga. Za to nije bio ni Butros Gali, ni Majkl Rouz (Michael Rose), na kraju ni Širak i Žanvije."

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja