Snimci kojima je general Ratko Mladić hteo da ovekoveči "najveći uspeh svoje vojničke kategorije" ukazuju na namere s kojima su njegove snage osvojile Srebrenicu. Na tim snimcima optuženi general Krstić čuti: da li time izražava odobravanje pomenutih namera svog pretpostavljenog?

Osvajanje Srebrenice general Ratko Mladić je doživljavao kao najveći uspeh svoje vojničke karijere i o tome je s ponosom govorio bošnjačkim predstavnicima s kojima se 11. i 12. jula 1995. sastao u Hotelu Fontana u Bratuncu. Da bi se taj trenutak trijumfa ovekovečio za istoriju, kamere SRT i VRS pratile su Mladića na svakom koraku, a on se - kako je danas primetila svedok optužbe Ćamila Omanović - ponašao istovremeno kao "glavni glumac, voditelj i režiser."

Neki od tih snimaka su sada zaista ušli u istoriju, kao dokazni predmeti na suđenju generalu Radislavu Krstiću, optuženom za zločine koji su jula 1995. izvršeni u Srebrenici. Među njima su i snimci Mladićevih sastanaka sa komandantom Holandskog bataljona Karemansom/Karremans i predstavnicima bošnjačkih izbeglica okupljenih u Potočarima. Na oba sastanka, general Mladić poručuje bošnjačkim predstavnicima da je na njima izbor da li će njihov narod "opstati ili nestati... i to ne samo na ovom (srebreničkom) području". Na oba sastanka, pored generala Mladića sedi i optuženi general Radislav Krstić. Koliko se na snimcima vidi, i koliko se svedoci sećaju, on je na oba sastanka ćutao, kao uostalom i drugi prisutni oficiri VRS, puštajući Mladića da govori i vodi "šou". Prema svedoku Ćamili Omanović, koja je prisustvovala sastanku od 12. jula, "sve je bilo režirano, do detalja planirano, a mi (bošnjački predstavnici) smo tu dovedeni kao na pozornicu".

Mladićeva, više puta ponovljena "ponuda" predstavnicima izbeglica - da "izaberu" hoće li "opstati ili nestati" - je u protekla tri dana bila centralna tema suđenja generalu Krstiću. Tužilac Mark Harmon, na kojem je teret dokazivanja da su se u Srebrenici ne samo dogodili teški zločini, već i da su oni počinjeni sa vrlo određenom namerom, očito smatra da je tom "ponudom" general Mladić jasno izrazio svoju "genocidnu nameru". A general Krstić, kao i pre njega Ratko Mladić i Radovan Karadžić, optuženi su upravo za genocid, što će reči za zločin izvršen sa namerom da se bosanski Muslimani, u celosti ili delom, unište kao nacionalna, etnička ili verska grupa.

Značenje te Mladićeve pretnje - "možete opstati ili nestati" - bilo je, takođe, glavna tema pitanja koje su sudije juče i danas postavljale svedocima kojima je ta "ponuda" upućena: Nesibu Mandžiću i Ćamili Omanović. Oboje su odgovarali kako su te reči shvatili kao pretnju da će, ukoliko ostanu u Srebrenici, jednostavno "nestati". Za izbeglice, rekli su, nije bilo izbora nego da odu i tako pokušaju da "opstanu", bilo gde. Na pitanja sudija da li je neko od prisutnih oficira VRS reagovao na takve Mladićeve pretnje, svedoci su odgovorili da nije, te da je to bilo ono što im je najviše ulivalo strah, jer su shvatili da su svi ostali "saglasni sa generalovom zamisli da može doći do nestanka".

Činjenicu da je general Krstić na tim sastancima ćutao, isticao je u unakrsnom ispitivanju svedoka optužbe i njegov branilac, Nenad Petrušić. Veliko je pitanje, međutim, da li će to ćutanje pomoći optuženom generalu. Predviđajući takvu odbranu optuženog, tužilac Harmon je još u uvodnoj reči citirao deo presude sa suđenja zapovednicima Vermahta posle II svetskog rata, a odnosi se na oficire koji nisu reagovali mada su znali da njihov pretpostavljeni izdaje kriminalna naređenja. Navodeći šta sve može da učini oficir koji se nađe u takvoj situaciji (da se suprotstavi, sabotira izvršenje kriminalnog naređenja ili podnese ostavku), sud je zaključio - a Harmon u uvodnoj reči istakao - da "ne čineći ništa, on ne može da opere ruke od međunarodne odgovornosti".

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja