U nastavku suđenja generalu Radislavu Krstiću, optuženom za genocid u Srebrenici, svedoče bošnjački muškarci koji su, sticajem različitih okolnosti, preživeli dugi marš preko planina i šuma, zasede u koje su na tom putu upadali, zarobljavanje od strane snaga bosanskih Srba, pa čak i streljanje

Nakon što je, u prvih mesec dana suđenja generalu Radislavu Krstiću, detaljno rekonstruisano kako je u julu 1995. izvedena deportacija 25 do 30 hiljada izbeglica, uglavnom žena i dece, koji su se nakon pada Srebrenice okupili u bazi UN u Potočarima, haško tužilaštvo je ove sedmice počelo da izvodi dokaze o stradanjima nekih petnaestak hiljada muškaraca koji su pokušali da se preko planina i šuma dokopaju teritorije pod kontrolom Armije BiH. Ni gotovo pet godina kasnije, ništa se ne zna o sudbini najmanje 7.500 tih muškaraca, koji se vode kao nestali i za koje se pretpostavlja da su mrtvi. Iz do sada ekshumiranih masovnih grobnica iskopani su posmrtni ostaci blizu dve hiljada žrtava, a procenjuje se da ih je najmanje još toliko zakopano na lokacijama koje je haško tužilaštvo ispitalo, ali ne još u celosti ekshumiralo.

Proteklih dana svedočilo je nekoliko bošnjačkih muškaraca koji su, sticajem različitih okolnosti, preživeli dugi marš preko planina, zasede u koje su upadali, zarobljavanje... pa čak i streljanje.

Upravo to - streljanje - preživeo je zaštićeni svedok "L", koji se nakon dvodnevnih bezuspešnih nastojanja da se probije kroz obruč 13. jula 1995. predao vojnicima bosanskih Srba. Sa livade na kojoj su se predali, zatočenici su u konvoju od najmanje tridesetak autobusa i kamiona odvezeni u školu u selu Grbavci i nabijeni u gimnastičku salu gde ih je, prema svedoku "L", u jednom trenutku bilo više od 2.000. Zatim su počeli da izvode grupe od po tridesetak ljudi, kojima bi na vratima stavljali povez preko očiju, govoreći da ih vode u Bijeljinu u logor.

Posle otprilike tri sata došao je red i na grupu u kojoj je bio svedok "L." Sa povezom preko očiju ukrcan je na kamionet, verujući da ide za Bijeljinu. Ubrzo je, međutim, kamionet sa asfalta skrenuo na makadamski put, a potom se i zaustavio. Svedok "L" je ovako opisao šta se dogodilo nakon što su zatočenici skinuti sa kamioneta:

"Tada su nas postrojili u red i počeli su da pucaju rafalno, s moje desne strane, a ljudi su padali ulijevo. Mene su ljudi oborili, tako da mi je jedan čovek zakrio dio lica, a pao je prije mene tako da mu je moja ruka ostala preko grudi".

"L" nije pogođen, ali se sa coveka koji je ležao na njemu, kako je rekao, "cijedila krv." Ostao je nepomičan pod mrtvim telima i čuo je zapomaganje jedne od žrtava koja je tražila da ga "dotuku", dok mu je vojnik odgovarao: "polako, polako." Usledili su pojedinačni pucnji u one koji su još davali znake života, a onda je stigla nova tura u kamionetu, i tako do duboko u noć.

Ležeći pod mrtvim telima, i dalje sa povezom preko očiju, svedok "L" je slušao razgovore srpskih vojnika u pauzama streljanja i čuo je teške mašine koje su u blizini kopale masovnu grobnicu. Kada se sve smirilo, počeo je da beži. Vojnici su ga primetili i zapucali, ali im je on umakao. Četiri godine kasnije, "L" se sa haškim istražiteljima vratio na mesto streljanja i pomogao da se identifikuju škola u Grbavcima, livada na kojoj je pogubljeno nekoliko stotina bošnjačkih muškaraca, kao i pruga i kukuruzno polje preko kojih je pobegao.

Dijeljenje sadržaja