U presudi za zločine nad Bošnjakinjama u Foči, suci se složili s optužbom da je u tom gradu 1992. došlo do seksualnog porobljavanja žena, i time donijeli prvu presudu kojom je jedan međunarodni sud takvo porobljavanje osudio kao ratni zločin

Suđenje i presuda trojici pripadnika snaga Bosanskih Srba osuđenih zbog silovanja i seksualnog porobljavanja Bošnjakinja u Foči, imaju dva vrlo značajna aspekta za međunarodno pravo. To je prva presuda jednog međunarodnog suda za seksualno porobljavanje, i također, prvo suđenje koje se bavilo isključivo seksualnim zločinima.

Događaji u Foči 1992. godine, i kasniji postupak pred Haškim tribunalom, otvorili su prostor da se seksualno porobljavanje kazni kao ratni zločin. "Definicija porobljavanja utvrđena je još 1926., ali je bila vrlo široka i temeljila se na postojanju 'vlasništva' nad osobom. Te apstraktne definicije su, nakon presude za Foču, pojašnjene i dano im je konkretnije značenje - porobljavanje može biti više od prinudnog rada, ono može biti seksualne prirode", kazala je tužiteljica Peggy Kuo/Pegi.

Nakon osvajanja više bošnjačkih sela u okolici Foče u srpnju/julu 1992., srpske snage su muškarce, koji su preživjeli, odvele u KP dom, a žene i djecu u motel u Buk Bijeloj, potom su dio deportirali, a dio zadržali u zgradi srednje škole u Foči, i kasnije u sportskoj dvorani. Iz njih su mlade žene i djevojčice gotovo svake noći izvođene na silovanje, često u razne stanove i kuće gdje su boravili vojnici. Više je djevojaka mjesecima držano na tim mjestima gdje su bile na potpunom raspolaganju vojnicima, za njih kuhale i čistile, da bi neke bile prodane ili "prepuštene" drugim vojnicima. Od sedam osoba javno optuženih za takva silovanja, dvojica su poginula odupirući se pokušaju hapšenja, dvojica su u bjegstvu, a trojica pred Haškim tribunalom. To su Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković koji su sada osuđeni na 28, 20 i 12 godina zatvora. Vuković, za razliku od prve dvojice, nije optužen za seksualno porobljavanje.

"Sam čin držanja neke osobe u zarobljeništvu obično ne predstavlja porobljavanje", navodi se u presudi. Suci su se, međutim, složili s argumentima tužitelja da su u slučaju Bošnjakinja iz Foče postojali ostali elementi porobljavanja: "kontrola kretanja osobe, kontrola prostora u kojem boravi, psihološka kontrola, mjere za sprečavanje bijega, prijetnja i prisila, trajanje, polaganje ekskluzivnog prava na osobu, okrutno ponašanje i zlostavljanje, seksualna kontrola te prisilni rad."

Na Haškom tribunalu je ovo prva presuda u kojoj su takvi zločini kvalificirani kao zločin protiv čovječnosti. Taj je Tribunal već održao jedno suđenje na kojem je silovanje sankcionirano kao ratni zločin. Naime, u slučaju Ante Furundžije, koji je prošle godine pravomoćno osuđen na 10 godina zatvora, predmet postupka je bio jedan slučaj silovanja koje je njegov podčinjeni, uz pomoć Furundžije, počinio u svrhu iznuđivanja odgovora. U tom se slučaju radilo o kršenju ratnih zakona i običaja, ali ne i o zločinu protiv čovječnosti.

Na Međunarodnom sudu za Ruandu su 1998. i 2000. godine, u presudama Jean Paul Akayesi i Alfredu Musemi, silovanja kvalificirana kao zločin protiv čovječnosti. Međutim, njima se nije sudilo isključivo za silovanja, već su ona bila samo jedan od zločina uključenih u optužnicu - i to ih razlikuje od "slučaja Foča."

Iako su suci u "slučaju Foča" donijeli oslobađajuće presude za više točaka optužnice koje "nisu dokazane izvan razumne sumnje", tužiteljski tim je u velikoj mjeri zadovoljan presudom jer je, kako je primijetila Peggy Kuo, "sud ove zločine uzeo vrlo ozbiljno." Predstavnici obrane trojice optuženih nisu dali nikakve izjave nakon presude, no za očekivati je da će uložiti žalbe.

Presudu su pozdravili predstavnici raznih udruženja za ljudska prava kao pravni korak koji će "olakšati kažnjavanje seksualnih zločina ". Međutim, neke od žrtava presudu vide u drugom svjetlu. Dok tužitelji ističu "hrabrost žrtava koje su došle svjedočiti pred Tribunal" – neke od njih zbog toga žale jer su očekivale puno veće kazne. "Razočarana sam kaznom - s obzirom na sve što su oni učinili. Više ne vjerujem u te presude i neću svjedočiti pred Tribunalom", rekla je svjedokinja "96" u intervjuu za nizozemski televizijski kanal AVRO.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja