Svedok odbrane policijskog generala Sretena Lukića negira deo iskaza svog kolege iz MUP sa kojim je zajedno prevozio leševe Albanaca sa Kosova u Srbiju u proleće 1999. godine. Priče im se uglavnom poklapaju, osim što jedan tvrdi da su uputstva stizala od generala Đorđevića, a drugi da je Lukić davao instrukcije


Čedomir Šakić je u proleće 1999. godine kao pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP Srbije u četiri navrata pratio hladnjače u kojima su sa Kosova u Srbiju prevoženi leševi ubijenih kosovskih Albanaca. Sva četiri puta, kamion sa leševima je vozio policajac Božidar Protić, koji je u martu prošle godine, svedočeći na poziv optužbe, ispričao da mu je instrukcije pri odlasku na Kosovo i povratku u Srbiju davao jedan od šestorice optuženih za kosovske zločine 1999. godine – policijski general Sreten Lukić.

Svedočeći u Lukićevu odbranu, Šakić je rekao da je krajem aprila 1999. godine od izvesnog pukovnika Šipovca dobio naređenje da pođe sa Protićem i još nekoliko policajaca na Kosovo. Protić ih je, kaže, odveo do jedne prištinske pijace gde je preuzeo hladnjaču sa leševima i krenuo ka Srbiji. Svedok i drugi policajci su ga pratili policijskim "puhovima" do Velike Plane gde im je ovaj svirnuo i pokazao da nastave za Beograd. Protić se sa hladnjačom na tom mestu isključio sa auto-puta i krenuo ka Petrovom Selu kod Kladova.

Nekoliko dana kasnije, Šakić je Protića ponovo pratio do Prištine. Hladnjaču su tom prilikom pokupili sa parkinga novinske kuće "Rilindija", a u povratku su se rastali na ulazu u Beograd, na odvajanju za Batajnicu. Dvadeset dana kasnije, uputili su se u Kosovsku Mitrovicu gde su sačekali da u kamion, koji je Protić dovezao, nekoliko policajaca utovare nešto. Kada je jednog policijskog kapetana upitao šta to rade, ovaj mu je, tvrdi, rekao: "Utovaramo Šiptare. Pobili su ih ovi njihovi iz NATO pakta". Tom prilikom su leševi takođe odvezeni za Beograd, odnosno u bazu Specijalne antiterorističke jedinice MUP u Batajnici. U četvrtoj turi, Protić je, ispričao je svedok, leševe prevozio iz sela Janjevo kod Prištine do Petrovog Sela.

U svom iskazu na suđenju "Kosovskoj šestorci" Protić nije pominjao prvi odlazak u Prištinu, ali se pojedinosti u vezi sa preostala tri putovanja uglavnom poklapaju sa Šakićevim svedočenjem. Jedina razlika je u tome što je Protić tvrdio da je pri transportu leševa instrukcije dobijao od generala Sretena Lukića koga je, kako je opisao, u nekoliko navrata zvao sa fiksnih telefona sa lokacija na Kosovu. Šakić je to negirao rekavši da je Protić tokom odlazaka na Kosovo koristio isključivo mobilni telefon, a u jednoj prilici mu je i sam navodno rekao da je komunicirao sa tadašnjim načelnikom Resora javne bezbednosti MUP Srbije Vlastimirom Đorđevićem.

Šakić kaže da je Protićev motiv da se osveti Lukiću posledica posleratnih sukoba između njih dvojice oko stana koji je Protić tražio od MUP, a Lukić nije želeo da mu pomogne da ga dobije. U prilog toj tvrdnji, Šakić je prepričao deo razgovora između njega i Protića iz 2005. godine kada mu je ovaj navodno rekao da će svedočiti u Hagu i da će tu priliku iskoristiti da Lukića "zakopa 50 metara ispod zemlje".

Dijeljenje sadržaja