Tokom četvorogodišnjeg pritvora u Haškom tribunalu, Zoran Žigić je "zaradio" više od 200.000 eura. Oko 90 odsto te sume - kako je utvrđeno u istrazi koju je sproveo Sekretarijat tribunala - Žigić je primio od svojih branilaca, na osnovu razrađene sheme "podele honorara"

Pored 25 godina zatvora na koje je osuđen zbog ubistava i drugih zločina počinjenih 1992. u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, Zoran Žigić je tokom četvorogodišnjeg pritvora u Hagu "zaradio" više od 200.000 eura! Najveći deo te sume - čak 178.280,49 eura - Žigić je dobio od svojih branilaca; još 16.214 eura stiglo mu je od vlade Republike Srpske i dobrovoljnih priloga pravoslavne crkve i srpske dijaspore u Holandiji; dok mu je supruga (s kojom se, inače, venčao u haškom pritvoru), na račun u Pritvorskoj jedinici UN uplatila 5.810 eura.

Tako, u najkraćem, glase dosadašnji rezultati istrage o imovnom stanju osuđenog i njegove bliže porodice, koju je poslednjih meseci sproveo Sekretarijat tribunala. Kada se, aprila 1998., iz vojnog zatvora u Banja Luci preselio u haški pritvor, bivši prijedorski taksista Zoran Žigić je potpisao izjavu da je nezaposlen i da nema sredstava za odbranu, kao i da ni on ni njegova bliža porodica ne poseduju nikakvu pokretnu ili nepokretnu imovinu. Sekretarijat je proverio tu izjavu i zaključio da nema razloga da se u nju sumnja, te je Žigiću omogućeno da o trošku tribunala imenuje svoje branioce.

Četiri godine kasnije, istražitelji su vrednost pokretne i nepokretne imovine Zorana Žigića i njegove porodice procenili na najmanje 126.196,00 eura. U nju ulaze dva stana u Zrenjaninu, kupljena krajem 1998. i početkom 2000.; zatim poslovni prostor u Hetinu i rekonstrukcija porodične kuće u Prijedoru; kao i tri automobila (Mercedes, Golf i Mazda) i tri "lap-top" kompjutera. Putni troškovi članova porodice koji su posećivali optuženog u Hagu procenjeni su na najmanje 18.225 eura, a sam Žigić je u kantini Pritvorske jedinice u protekle četiri godine potrošio 33.175,20 eura.

Najveći deo novostečenog bogatstva Zorana Žigića i njegove porodice, utvrđeno je u istrazi, potiče od njegovih branilaca s kojima je optuženi po dolasku u Hag razradio shemu podele honorara. Zbog težine optužbi, sekretarijat je Žigiću odobrio da formira osmočlani tim branilaca, pravnih savetnika i istražitelja. Njegov prvi branilac, s kojim je shema razrađena, bio je banjalučki advokat Simo Tošić, čiji je pomoćnik bio Slobodan Stojanović iz Beograda. Početkom 2000. advokati su zamenili uloge, pa je Stajanović postao glavni a Tošić pomoćni branilac, da bi avgusta 2000. Žigić otpustio Tošića i na mesto pomoćnika postavio Miodraga Deretića.

Prema nalazima istrage koju je sproveo Sekretarijat tribunala, Zoran Žigić je od branilačkog tima Tošić-Stojanović u protekle četiri godine primio najmanje 178.280,49 eura. U to, kako je utvrđeno, ulazi najmanje 80 odsto honorara za dvojicu istražitelja (Svetozara Davidovića i Radovana Stanića), kao i za dve dame (Jadranka Ivanović i Jasminka Jovišević) koje su, kako se navodi, ispostavile službi Pravne pomoći tribunala račun na 81.679,65 eura za istražiteljske poslove koje nikada nisu obavljale.
Žigić je, trenutno, u žalbenom postupku, ali mu je zbog utvrđenih zloupotreba kao i zbog činjenice da "sada ima sredstava da plaća svoju odbranu", odlukom sekretara tribunala Hansa Holthuisa uskraćeno dalje finansiranje branilačkog tima. Simo Tošić i Slobodan Stojanović će, po svemu sudeći, biti brisani sa spiska advokata koji mogu da brane optužene pred tribunalom i njihovi će se slučajevi naći pred advokatskim komorama u Banja Luci i Beogradu. Pošto je za Miodraga Deretića utvrđeno da nije bio uključen u shemu podele honorara,sekretarijat nema ništa protiv da on nastavi da zastupa Žigića u žalbenom postupku, ali o trošku optuženog.

Tribunal, kako je saopšteno, zadržava pravo da od Žigića traži povraćaj dela sredstava potrošenih za njegovu odbranu. Ukupni troškovi Žigićeve odbrane u protekle četiri godine su, inače, dosegli impozantnu sumu od 1.425.683,37 američkih dolara!

Dijeljenje sadržaja