Prema zaštićenom svjedoku B vojnici Armije BiH su 7. septembra 1993. stali u selu Grabovica da se odmore za “dalji napad prema Mostaru.” Kada su dva dana kasnije nastavili dolinom Neretve, za njima su u Grabovici ostali leševi 33 ubijena civila

Tužitelj na sudjenju Seferu Haliloviću, bivšem komandantu Armije BiH, započeo je svoj dokazni postupak sa iskazima stanovnika sela Grabovica koji su preživjeli masovno ubijanje 8. i 9. septembra 1993.. Tadašnji načelnik Glavnog štaba ABiH i komandant operacije “Neretva ‘93” Sefer Halilović je, po načelu zapovjedne odgovornosti, optužen za ubojstvo preko 60 hrvatskih civila u selima Grabovica i Uzdol.

Nakon prvog svjedoka A koji je u napadu vojnika Armije BiH izgubio pet članova najuže porodice, iskaz je dao zaštićeni svjedok B kojemu su 9. septembra 1993. godine ubijeni roditelji.

Vojnici Armije BiH iz Sarajeva su počeli dolaziti u Grabovicu 7. septembra “da se tu smjeste i odmore za daljnji napad prema Mostaru”, kaže svjedok i dodaje da je tada sve bilo mirno. Sljedećeg dana je došla druga grupa vojnika koji su pucali u zrak i galamili. On kaže da su 9. septembra u njegovu kuću ušli vojnici koji su tražili novac i zlato i potom otišli, a potom su došla tri vojnika koji su jednoj bošnjačkoj izbjeglici koja je bila u blizini kuće rekli “da će sve pobiti”.

“Treća grupa (od desetak vojnika) koja je ušla ravno u kuću je to i uradila”, navodi svjedok koji je u tom trenutku bio izvan kuće. “Čuo sam pucanj i vrisak majke”, rekao je svjedok koji se tada već udaljavao od kuće u strahu da će biti ubijen.

On je tijela svojih roditelja identificirao u junu 1994. godine u Mostaru. “Bili su masakrirani, sve je bilo na komade”, rekao je svjedok. On se tri dana nakon ubojstava roditelja skrivao u šumi, a potom se predao Armiji BiH i proveo 10 dana u zarobljeništvu “kod Zuke” u Donjoj Jablanici.

Dijeljenje sadržaja