Fikret Ćuskić, bivši komandant 17. krajiške brigade i Operativne grupe Bosanska Krajina sa sjedištem u Travniku, svjedočio da je Armija BiH “puno toga trpila” da ne udje u sukob s HVO.


Armija BiH je “po svaku cijenu” nastojala izbjeći sukob s HVO 1992. i posebno 1993. godine kad su provokacije HVO prerasle u otvorene sukobe, kazao je Fikret Ćuskić, bivši komandant 17. krajiške brigade i Operativne grupe Bosanska Krajina, sa sjedištem u Travniku. Ćuskić je svjedok obrane generala Envera Hadžihasanovića, koji mu je tada, kao komandant 3. korpusa Armije BiH, bio nadredjen, i koji je optužen za zločine protiv Hrvata i Srba u njegovoj zoni odgovornosti.

“Mi smo prirodno bili okrenuti Hrvatskoj, tamo su nam živjele porodice, a u Bosni smo imali zajedničkog neprijatelja”, rekao je Ćuskić koji je 1991. napustio JNA i ušao u Hrvatsku vojsku. U proljeće 1992. on je u Hrvatskoj obučio Bosance koji su došli iz zapadne Europe i doveo ih u BiH. U augustu te godine poslan je u Travnik gdje je, zbog priljeva desetina tisuća izbjeglica iz Bosanske Krajine, stanje bilo vrlo teško i kaotično.

Nakon maltretiranja pripadnika Armije BiH 1992. na punktovima u Hercegovini i srednjoj Bosni, tokom kojih je HVO otimao opremu i hranu, zatvarao i premlaćivao Bošnjake i Hrvate koji su bili u Armiji BiH, početkom 1993. godine neprijateljstva su se pojačala, navodi svjedok. “Vidjelo se da s najvišeg vrha HVO tretiraju Armiju BiH kao neprijateljsku oružanu silu”, kaže Ćuskić. “Dario Kordić (dužnosnik Herceg-Bosne) je rekao da će Travnik biti stolni grad Herceg-Bosne”, a “HVO je okupirao sve kote oko Travnika i okrenuo cijevi oružja prema gradu”, navodi svjedok. On dodaje da je Armija BiH “puno toga trpila” da ne udje u sukob.

Čak i nakon ofanzive HVO u aprilu 1993., u kojoj je izvršen masakr u Ahmićima i tenzije “dovedene do usijanja”, Armija BiH je – kako navodi svjedok – “uz velike teškoće uspjela spriječiti da njeni vojnici ne krenu u neselektivne obračune s Hrvatima”.

Svjedočenje Ćuskića nastavit će se i u utorak.

Dijeljenje sadržaja