Home



ISTINA SE JAVNO JOŠ NE MOŽE REĆI




Na sudjenju Draganu Jokiću, optuženom za srebreničke zločine, svjedok Tanacko Tanić, govoreći o masovnim pogubljenjima bošnjačkih zarobljenika u julu 1995. rekao da ni danas nije preporučljivo svjedočiti o tome

Tanacko Tanić, svjedok odbrane na sudjenju Draganu Jokiću, bio je 14. jula 1995. kod škole u Orahovcu, odakle su zarobljeni Bošnjaci odvodjeni na streljanje. Tu je, uz Draga Nikolića, načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade i Vujadina Popovića, koji je istu funkciju imao u Drinskom korpusu, vidio još nekoliko oficira, čija imena je saopštio na zatvorenoj sjednici.

Mnogi detalji njegove priče ostali su iza paravana zatvorenih sjednica, koje je sam zahtijevao, jer, kako je rekao, "situacija u mjestima, odnosno u Republici, gdje živim nije toliko otvorena da se može istina govoriti javno". Dodao je da je "dobar dio ljudi, učesnika rata, postao najbogatiji, drže monopol, izuzetno su jaki, i svjedočenje donosi odredjene posljedice". "Ne može me niko zaštiti", rekao je svjedok, obrazlažući svoj zahtjev za "privatnim sjednicima".

Po onome što je rekao na javnim zasjedanjima, 14. jula '95. predveče je, mada je cijeli rat proveo kao blagajnik u kasarni, poslat sa još pet vojnika da sprovede grupu zarobljenih Bošnjaka u Orahovac "na razmjenu". Kod škole u tom mjestu, medjutim, vidio je dva mrtva tijela i shvatio da se zarobljenici, koji su iz fiskulturne sale ukrcavani u kamion, odvode na streljanje. Doznao je iz razgovora sa vojnicima da su pored škole prošli rovokopači i buldožeri i da su se zarobljenici zbog toga uznemirili i pokušali da provale vrata fiskulturne sale u kojoj su bili zatočeni. Tada su ubijena ona dvojica, čija je mrtva tijela vidio po dolasku.

Pošto nije bio ni pod čijom komandom, Tanić se udaljio od škole i ostao kod poznanika u obližnjoj kući do kasno uveče. Pošao je pješice nazad u Zvornik, dok se još čula paljba sa gubilišta, a onda ga je, kako je pričao, "pokupio neki vojni kombi". U kombiju je sa vojnicima bio sedmogodišnji dječak iz Srebrenice, "koji je preživio streljanje". "Izveden je na streljanje, ali je samo okrznut, pa je odvezen u bolnicu", rekao je svjedok.

Te večeri dežurni oficir u komandi je bio optuženi Dragan Jokić. Svjedok je rekao da ga nije vidio u Orahovcu niti je s njim razgovarao po povratku u kasarnu. Dodao je da Jokić, "kao inžinjerac", a ni u svojstvu dežurnog oficira, nije mogao biti "naredbodavac". "Naredbodavci i za sprovodjenje zarobljenih u Orahovac i za njihovu egzekuciju bili su drugi", rekao je svjedok.

I u glavnom i u unakrsnom ispitivanju Tanacko Tanić je izjavio da se za masovna pogubljenja znalo, i to odmah pošto su izvršena. "Znali su za njih i vojnici, i civili i političari, svi", rekao je svjedok, i naveo da se o egzekuciji u Orahovcu već sutradan pričalo. Po njegovom iskazu, "bilo je opštepoznato" da su zarobljeni Bošnjaci ubijani, ne samo u Orahovcu, nego "po šumama i brdima, posvud kuda su prolazili". Tanić smatra da je samo u zvorničkom kraju ubijeno 7.000 zarobljenika.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 200

OPTUŽNICA I BEGSTVO: Nestanak Gorana Hadžića na oči Karle del Ponte
OD HERCEG BOSNE DO HAGA: Starački dom na Azurnoj Obali
ŽALBA ZORANA ŽIGIĆA: Poslednji čin suđenja četvorici iz Omarske
DRUGA STRANA SREBRENICE: U oktobru počinje proces Naseru Oriću
KARAKTER OPTUŽENOG: Rođeni vojnik i nežan suprug