Bivši član UN Centra za ljudska prava (UNCHR), koji je 1993. godine prikupljao informacije o masovnom streljanju hrvatskih zarobljenika kod sela Maljine, svjedočio je da mu zamjenik komandanta 3. korpus Armije BiH nije htio pomoći da posjeti mjesto zločina te da je negirao mogućnost da se takav zločin dogodio.


Bivši član UN Centra za ljudska prava (UNCHR), koji je 1993. godine prikupljao informacije o masovnom streljanju hrvatskih zarobljenika kod sela Maljine, svjedočio je da mu zamjenik komandanta 3. korpus Armije BiH nije htio pomoći da posjeti mjesto zločina te da je negirao mogućnost da se takav zločin dogodio.

Na sudjenju bivšem zapovjedniku 3. korpusa Enveru Hadžihasanoviću i bivšem zapovjedniku 7. muslimanske brigade Amiru Kuburu, svjedok iz UNCHR – čiji je identitet zaštićen – naveo je da je tu istragu započeo nakon razgovora s jednim preživjelim svjedokom tog zločina. Prema optužnici, streljanje oko 25 zarobljenih vojnika i civila izvršeno je 8. juna 1993., nakon što je Armija BiH zarobila Hrvate iz sela Maljine, a zločin su, prema iskazima očevidaca, izvršili mudžahedini.

Svjedok se u septembru te godine sastao sa zamjenikom komandanta 3. korpusa Džemom Merdanom kako bi mu pomogao da posjeti mjesto zločina, ali mu Merdan nije dao nikakvu propusnicu za kontrolne punktove. “On mi je rekao da zna za navode o zločinu, ali da se ništa takvo nije dogodilo”, ispričao je svjedok. “Tvrdio je da, ako postoji grobnica, u njoj su ljudi koji su poginuli u borbama.”

Pripadnik UNCHR je nekoliko dana kasnije ipak uspio otići na mjesto zločina. Jedan oficir ABiH iz Travnika ga je odveo u Guču Goru, gdje je svjedok pregledao stanje tamošnjeg samostana. Iz Guče Gore je sam pronašao put do obližnjeg sela Maljine i zaseoka Bikoši gdje je, kraj jednog zida - po navodima - izvršeno streljanje. Sve što je kraj tog zida vidio bila je gomila relativno svježe zemlje. Vojnici koji su se tu zatekli su ga uvjeravali da je ta zemlja već godinama na tom mjestu, ali je svjedok ocijenio da je to “laž.” Vojnici su mu ponudili da prekopa tu hrpu zemlje, a svjedok je, kaže, “naravno - odbio.”

Medjutim, nakon tog posjeta napisao je izvještaj koji je poslan u sjedište UNCHR u Ženevi. Tadašnji UN izvjestitelj za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki/Tadeuš Mazovjecki je te informacije unio u svoje pismo Aliji Izetbegoviću, da bi mu skrenuo pažnju na navode o zločinima u srednjoj Bosni.

Svjedok je u svoj izvještaj unio i saznanja o stranim borcima - mudžahedinima, koje je, kako navodi, i sam vidio za posjeta Gučoj Gori. Dok je stajao kod samostana kraj njega je projurio “auto pun ljudi u bijeloj borbenoj odjeći, s oružjem i sa transparentima na arapskom jeziku.” On kaže da su mudžahedini bili “stalna tema” medju pripadnicima medjunarodnih snaga u BiH. Svjedok je, u spomenutom razgovoru s Merdanom, pokrenuo pitanje mudžahedina: “On nije opovrgao njihovo prisustvo. Rekao je da su to dobrovoljci, da se bore u njegovoj vojsci i da slušaju zapovijedi.”

Optužba na sudjenju Hadžihasanoviću i Kuburi dokazuje da su strani borci bili dio 7. muslimanske brigade i 3. korpusa, dok obrana tvrdi da su oni bili izvan kontrole optuženih.

Dijeljenje sadržaja