Svjedok Dragoslav Trišić, bivši pomoćnik komandanta Bratunačke brigade za pozadinske poslove, tvrdi da je "cjelokupni transport Muslimana" iz Potočara 12. i 13. jula 1995. "pokriven gorivom Holandskog bataljona UNPROFOR"


Na samom početku unakrsnog ispitivanja Dragoslava Trišića, bivšeg pomoćnika komandanta Bratunačke brigade za pozadinske poslove, tužilac je od svjedoka odbrane izvukao mnoštvo komplimenata na račun njegovog bivšeg komandanta, a sada optuženog, Vidoja Blagojevića.

Trišić je Blagojevića opisao kao "dobrog, izuzetno poštovanog, komunikativnog, odgovornog zapovjednika, koji se nije sklanjao od drugih i izdavao je jasna i precizna naredjenja". Potvrdio je, takodje, da je Blagojević bio "dobro informisan" i ako bi viši pretpostavljeni, kao što su general Mladić ili Krstić, izdali neko naredjenje, da bi ga on i sproveo, "jer je od toga zavisila njegova karijera".

Tužilac je od Trišića izvukao ove komplimente osporavajući tezu odbrane po kojoj se Blagojević nije mnogo miješao u svoj posao, da nije imao autoriteta i nije u rukama držao sve konce komandovanja, kao i da je izbjegavao susrete sa nadredjenima, poput generala Mladića i Krstića.

U unakrsnom ispitivanju, optužba se posebno koncentrisala na dio Trišićevog jučerašnjeg svjedočenja, kada je, odgovarajući na pitanja branioca, govorio o "ogromnim količinama dizela " koje su dan nakon pada Srebrenice, 12. jula 1995., prošle kroz evidenciju Bratunačke brigade. Najveća količina, čak 30.000 litara, dobijena je od Holandskog bataljona UNPROFOR, koji je trebalo da štiti "zaštićenu zonu" Srebrenice.

Na pitanje tužioca na šta je sve trošeno to silno gorivo, svjedok je odgovorio da holandski dizel "nije korišćen za borbena dejstva", ali jeste za "prevoz Muslimana" iz enklave na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Taj " prevoz " se, inače, u optužnici protiv Vidoja Blagojevića i Dragana Jokića, definiše kao deportacija ili prinudan transfer oko 25.000 bošnjačkih žena, djece i staraca iz srebreničke enklave.

Tužioca je interesovalo da li se dizel gorivo iz evidencije Bratunačke brigade koristilo i u neke druge svrhe, na primjer za transport više hiljada zarobljenih muškaraca na mjesta zatočenja i pogubljenja. S tim u vezi, tužilac je primijetio da u toj evidenciji "nema podataka o tankovanju goriva za kilometar i po dug konvoj autobusa kojima su 14. jula iz Bratunca odvezene hiljade bošnjačkih muškaraca prema Zvorniku i pogubljeni."

Svjedok je odgovorio da o tom konvoju ne zna ništa, a da je distribucija goriva bila u nadležnosti Drinskog korpusa i oficira iz komande tog korpusa, dok su on i njegovi saradnici iz Bratunačke brigade bili zaduženi "samo za evidenciju ulaska i izlaska goriva", koju su "uredno vodili."

Dijeljenje sadržaja