Obrana Envera Hadžihasanovića dokazuje da optuženi nije odobravao djelovanje mudžahedina, ali je bio u dilemi što da učini. Svjedok Alistair Duncan smatra da se taj “trn iz oka” trebao izvaditi – “Ako je 3. korpus želio riješiti to pitanje, trebao je to učiniti što je brže mogao.”


Obrana generala Envera Hadžihasanovića - kojeg haški tužitelj tereti za zločine mudžahedina u srednjoj Bosni – predočila je sudskom vijeću pismo koje je u junu 1993. Hadžihasanović, tada zapovjednik 3. korpusa Armije BiH, uputio svojoj vrhovnoj komandi tražeći da se riješi “problem stranih boraca.”

Svjedok Alistair Duncan, bivši zapovjednik Britanskog bataljuna u srednjoj Bosni, ocijenio je da navedeni zahtjev optuženog pokazuje da je on bio “odgovoran komandant.” Duncan je, ranije u svom svjedočenju, procijenio da je 3. korpus imao kontrolu nad mudžahedinima s obzirom da su bili “vrlo efikasno korišteni” u borbenim akcijama.

Obrana je, u protuispitivanju Duncana, istaknula više navoda iz Hadžihasanovićevog pisma koji trebaju dokazati da “strani dobrovoljci i lokalna gerila” koju su oni obučavali nisu ušli u redove Armije BiH te da optuženi nije odobravao njihove akcije. Pet dana ranije, 8. juna, mudžahedini su – prema iskazima svjedoka - streljali blizu 30 Hrvata kod sela Bikoši, a u aprilu te godine mučili i ubili četiri Hrvata u selu Miletići.

“Oni se nalaze u mojoj zoni odgovornosti, ali ja ne želim snositi odgovornost za posljedice njihovih akcija”, napisao je Hadžihasanović 13. juna 1993.

Prema onome što je optuženi naveo u pismu, mudžahedini nisu htjeli “imati posla s 3. korpusom” i tražili su da komuniciraju samo s najvišom komandom Armije BiH. Hadžihasanović je u pismu izrazio sumnju da “iza njih stoje neki visoki državni organi i vjerski službenici” te je upozorio da njihovo djelovanje ide na štetu države i Armije BiH.

U svom odgovoru, nekoliko dana kasnije, Vrhovna komanda Armije BiH naložila je Hadžihasanoviću da mudžahedine pošalje na Igman “da se povežu sa Zukinom jedinicom.” U slučaju da oni to odbiju, komandant 3. korpusa je ovlašten da im “uskrati gostoprimstvo” i da ih, ako treba, razoruža.

“Ja bih se (na Hadžihasanovićevom mjestu) zbog toga zabrinuo, jer je problem vraćen meni”, komentirao je Duncan. Hadžihasanović je i sam bio svjestan dileme u kojoj se našao jer je komandu upozorio da ne želi otvarati “treći front” s mudžahedinima, budući da ima dovoljno teškoća s držanjem frontova prema VRS i HVO. Prema dokazima koje je predočila obrana, status mudžahedina nije bio riješen ni početkom 1994.

Duncan, medjutim, smatra da je Hadžihasanović “imao sredstva” da razoruža mudžahedine: “Radi se o odredjivanju prioriteta” – kaže britanski general i dodaje: “Ako se unutar vaše zone dogodi nešto što vam stvara velike probleme, možda morate izvaditi taj trn iz oka da biste se mogli koncentrirati na vojne zadaće. Ako je 3. korpus želio riješiti to pitanje, trebao je to učiniti što je brže mogao.”

Dijeljenje sadržaja