Home



LUIZ ARBUR: "NIKADA NISAM BILA UVERENA U NAMERU NATO DA UHAPSI KARADŽIĆA I MLADIĆA"


Intervju: Luiz Arbur/Louise Arbour

Bivši glavni tužilac Haškog tribunala i novi Visoki komesar UN za ljudska prava, u ekskluzivnom intervjuu sa SENSE, kaže da nikada nije bila potpuno uverena u namere NATO da se uhapse Karadžić i Mladić. Tajni kontakti sa emisarima koji su se, u ime optuženih, interesovali za pogodnosti u slučaju dobrovoljne predaje. Optužnice će ostati zauvek, nazavisno od "roka trajanja" Tribunala.

Louise Arbour, glavni tužilac Haškog tribunalaLouise Arbour, glavni tužilac Haškog tribunala

Mada je tokom tri godine koliko je obavljala dužnost glavnog tužioca Haškog tribunala bila uključena u razmatranje operativnih planova za hapšenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Luiz Arbur/Louise Arbour nije "nikada bila potpuno uverena da će ti pokušaju uroditi nekim plodom." Šta više, dodaje, nije "nikada bila potpuno uverena da su ti planovi pravljeni s namerom da urode plodom." Uprkos čestim najavama zapadnih političara i generala da će "Karadžić i Mladić biti u Hagu do kraja godine", Arbur kaže da tokom svog mandata "nikada nije bila optimista" i dodaje: "Da se dogodilo, za mene bi to bilo vrlo prijatno iznenadjenje."

Luiz Arbur je glavni tužilac Haškog tribunala bila od septembra 1996. do istog meseca 1999., kada se vratila u Kanadu pošto je u medjuvremenu izabrana za sudiju Vrhovnog suda. Ovog leta, Arbur će ponovo u Evropu, ovog puta u Ženevu, gde će preuzeti dužnost Visokog komesara UN za ljudska prava. Do tada, ne želi da govori o novom profesionalnom izazovu, ali prihvata razgovor o najvećem "nezavršenom poslu" Tribunala i svog tužilačkog mandata.

To što Karadžić i Mladić izmiču pravdi već gotovo devet godina je, smatra Arbur, "gore nego u slučaju kada optuženi umru pre hapšenja ili presude," kao što se dogodilo sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, Simom Drljačom ili Slavkom Dokmanovićem...

"Kada se sudbina ispreči na put pravde, nemate takav osećaj nezavršenog posla. Ali, u slučaju Karadžića i Mladića, to je zaista uvreda žrtvama, uvreda čitavom procesu utvrdjivanja odgovornosti i ogromnim naporima medjunarodne zajednice da se utvrdi i ispriča cela priča o tome šta se dogodilo."

Po Arbur, nije dovoljno to što je "priča" o Karadžiću i Mladiću u velikoj meri već ispričana na sudjenjima drugim optuženima, "izvršiocima" koji se terete za iste zločine kao što su granatiranje Sarajeva, genocid u Srebrenici, silovanja u Foči, ubistva u Brčkom i Višegradu, etničko čišćenje Bosanske Krajine, zlostavljanja u prijedorskim i drugim logorima...

"Tribunal nije tu da bi pričao priče. Njegov je posao utvrdjivanje odgovornosti. Mora se uperiti prstom u njih, ponaosob, u sudnici, gde će imati mogućnost da se brane. Oni ili njihove pristalice mogu uvek reći da na drugim sudjenjima, na kojima se pominjala njihova uloga u zločinima, nisu imali priliku da se brane. Tako da ono što se do sada o njima čulo neće biti dovoljno sve dok i sami ne stanu pred sud."

Arbur tvrdi da je tokom svog tužilačkog mandata činila sve što je bilo u njenoj moći da obezbedi njihovo hapšenje. Bilo je, kaže, "mnogo signala, mnogo priče, mnogo obećanja..." ali joj ta planiranja "nikada nisu delovala realno." Preuveličavalo se, smatra, u procenama rizika i teškoća. A ponekad joj se činilo da se vrti u začaranom krugu:

"Kad bih govorila sa ljudima koji se bave operativnim pitanjima, recimo sa oficirima NATO na terenu, uvek bih čula istu priču: 'Mi dobijamo naredjenja od naših političkih gospodara i ako dobijemo taj zadatak - izvršićemo ga.' A onda, kad bih se obratila onima na političkoj strani, oni su uvek govorili istu stvar: 'Mi dajemo zadatke našim ljudima na terenu na bazi njihovih informacija o tome šta je izvodljivo.' Pa s kim, onda, da razgovaram?"

Arbur potvrdjuje da je, tokom svog mandata, imala kontakte sa nekoliko "emisara" koji su u ime optuženih, posebno Radovana Karadžića, nudili "dokaze o nevinosti" i interesovali se na kakve bi pogodnosti mogli da računaju u slučaju dobrovoljne predaje. Za sada, medjutim, ne želi da otkriva detalje o tim kontaktima.

U slučaju da Karadžić i Mladić "nadžive" Tribunal, odnosno ostanu na slobodi i nakon okončanja njegovog mandata - planiranog za 2010. godinu - Arbur je uverena da će njihove optužnice "ostati zauvek, kao validni i obavezujući medjunarodno pravni instrumenti." Dokumenti o kraju mandata bi, smatra Arbur, trebalo da sadrže odredbe o "rekonstituisanju Tribunala" za slučaj hapšenja Karadžića, Mladića i ostalih optuženih na najvišim položajima kojima još nije sudjeno.

Na novoj dužnosti Visokog komesara UN za ljudska prava Luiz Arbur će, svakako, biti u poziciji da utiče na takav ishod.

"Nadam se. Veoma sam zainteresovana za ovaj poduhvat u koji sam uložila dobar deo svog profesionalnog života. Očigledno je da se ne može dopustiti da optuženi čekaju da tribunal nestane. Bilo bi apsurdno, posebno u kontekstu medjunarodnog krivičnog pravosudja, sugerisati da optuženi mogu da se kriju dovoljno dugo... dok ne odustanemo od njihovog gonjenja. To je potpuno neprihvatljivo."



Fotografije
Louise Arbour, glavni tužilac Haškog tribunala
Louise Arbour, bivši glavni tužilac Haškog tribunala


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 191

SLUČAJNI PROLAZNICI: U Srebrenici iz radoznalosti, a ne po naređenju
NEVINOST BEZ ZAŠTITE: Šta boli generala Ojdanića?
KOMPLIMENT ILI OPTUŽBA: Britanski general i bosanski "Komandant Lisica"
EKSPERTIZA OPTUŽBE: Da li je Stari grad bio meta ili kolateralna šteta?
OLAKO OBEĆANA EFIKASNOST: Tužilac ne veruje garancijama Beograda
DEVET GODINA BEGSTVA: Postoje li tajne nagodbe sa Karadžićem i Mladićem