Home



STOČNI VAGONI I FUDBALSKI STADION KAO ZATOČENIČKI OBJEKTI




Svjedok Midho Alić i 750 zatočenika iz selâ oko Bosanskog Novog su u vozu pod oružanom pratnjom u junu 1992. prošli pored Omarske i Keraterma, ali nisu izbjegli logor

Midho Alić, svjedok na sudjenju Momčilu KrajišnikuMidho Alić, svjedok na sudjenju Momčilu Krajišniku

Dokazujući "sistematski i rasprostranjeni" karakter zločina za koje se tereti Momčilo Krajišnik, tužilaštvo je nakon serije svjedoka koji su opisali dogadjaje u Brčkom i Bratuncu na početku rata u BiH prešlo na izvodjenje dokaza o zbivanjima u Bosanskom Novom. Midho Alić, iz sela Blagaj Japra kod Bosanskog Novog, svjedočio je o prisilnom premještanju stanovništva, paljenju kuća i javnih dobara, zatočavanju i okrutnom i nečovječnom postupanju u zatočeničkim objektima.

Midho Alić i njegova porodica bili su medju petnaest hiljada Bošnjaka koji su protjerani sa područja opštine Bosanski Novi. Svjedočio je kako je 9. juna 1992., zajedno sa svim mještanima desetak bošnjačkih sela u tom području, otjeran u krug preduzeća "Japra", odakle su mogli vidjeti kako gore kuće i stogovi sijena u "očišćenim" selima.

Istog dana su ukrcani u vozove u samom krugu preduzeća i transportovani do sela Stanari blizu Doboja. Tu su srpski vojnici, medju kojima su bili i njihove dojučerašnje komšije, odvojili vojnosposobne muškarce i ukrcali ih u jedan, a žene, djecu i starce u drugi voz. On je sa još 750 muškaraca povezen natrag. Prošli su pored Omarske i Keraterma, zatim pored sela iz kojih su protjerani i u kojima su još dogorjevala njihova imanja, i zaustavili se u Bosanskom Novom. Dva dana su ostali u zatvorenim stočnim vagonima dok ih nisu sproveli na stadion "Mlakve" uz samu rijeku Unu i granicu sa Hrvatskom.

"Spavali smo na betonu ispod tribina, nije bilo dovoljno vode, vekna hljeba se dijelila na osam ljudi, a sloboda kretanja se ograničila na polovinu fudbalskog terena, na kojem su nas katkad nagonili da pasemo travu", rekao je svjedok. Okrutno postupanje u logoru-stadionu ostavilo je na samom svjedoku trajan trag: ostao je bez oka nakon što ga je jedan rezervista udario kundakom u glavu.

U zatočeništvu je proveo 45 dana, "računajući i ona dva u stočnom vagonu." Pušten 23. jula 1992., pošto je prethodno potpisao formular u kojem izjavljuje da "dobrovoljno" napušta opštinu Bosanski Novi, a svoju imovinu predaje Republici Srpskoj. Pravo iz logora otišao je preko Une u Hrvatsku, a odatle u "treću zemlju", gdje i sad živi.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 188

GENOCID: Pravo ime za srebrenički masakr
MASAKR U KRAVICI: "Vakcinacija" se vrši ubijanjem
PRESUDA U AVGUSTU: Završeno suđenje Radoslavu Brđaninu
KOMANDNA ODGOVORNOST: Šta su zapovednici "znali ili morali da znaju"
ORGANIZOVANO I BEZOBZIRNO: Kako su stradale Savska, Bijela i Drvena?
SICG PROTIV NATO: Tri "vruća krompira" Beograda u Hagu