Home



"SLUČAJNO" I U DUBROVNIKU I U HAGU




Na kraju maratonskog svedočenja na sudjenju generalu Strugaru, admiral Jokić je svoju zlu sudbinu pripisao pogibiji svog prethodnika na položaju komandanta Devete Vojnopomorske oblasti. "Da nije bilo toga, nikad ne bih bio ni tamo ni u Hagu."

Miodrag Jokić svjedoči na sudjenju Pavlu StrugaruMiodrag Jokić svjedoči na sudjenju Pavlu Strugaru

General Pavle Strugar nije naredio granatiranje dubrovačkog Starog grada 6. decembra 1991. godine ali nije ništa učinio da spreči ili kazni počinioce napada tokom kojeg su dve osobe poginula, nekoliko ih je ranjeno, dok je uništeno ili oštećeno više objekata svetske kulturne baštine.

Ovako bi se moglo sažeti trinaestodnevno svedočenje admirala Miodraga Jokića na sudjenju bivšem komandantu Druge operativne grupe JNA, generalu Strugaru. Jokić je početkom oktobra 1991. zamenio poginulog admirala Djorovića na položaju komandant Devetog vojnopomorskog sektora (VPS) i tokom Dubrovačke operacije bio je podredjen generalu Strugaru. Obojica su optuženi za iste zločine ali je Jokić u avgustu prošle godine zaključio sa tužilaštvom sporazum o priznanju krivice i u medjuvremenu je osudjen na sedam godina zatvora. Na sudjenju svom bivšem starešini pojavio se kao svedok optužbe.

Prema Jokićevom svedočenju napad na Dubrovnik je 6. decembra "samovoljno" naredio komandant Trećeg bataljona Trebinjske brigade, kapetan Vladimir Kovačević zvani "Rambo." Iako "samovoljan", akt kapetana Kovačevića nije po oceni Jokića bio "spontana reakcija na provokacije hrvatske strane." Pripreme za tako opsežan artiljerijski napad su, prema njegovoj proceni, morale da budu izvršene barem dan ranije.

Kapetan Kovačević je takodje optužen za granatiranje Dubrovnika ali je po dolasku u Hag ocenjeno da nije procesno sposoban, tako da trenutno u pritvoru Tribunala čeka transfer u neku zatvorenu psihijatrijsku ustanovu, na prinudno lečenje.

Jokić je tokom svedočenja tvrdio da njegovi pokušaji da spreči napad od 6. decembra 1991. nisu uspeli, kao što je mesec dana ranije propao i njegov zahtev da kapetan Kovačević bude smenjen zato što je sredinom novembra neovlašćeno otvarao vatru na Dubrovnik. U oba slučaja, tvrdi Jokić, Kovačevića je zaštitio general Pavle Strugar.

Ni u novembru, ni nakon 6. decembra, u Drugoj operativnoj grupi nije sprovedena istraga o odgovornosti za napade na Dubrovnik, tvrdi Jokić, objašnjavajući da sam nije mogao da pokrene istragu bez naredjenja komande Druge operativne grupe, odnosno generala Strugara. Umesto istrage i kažnjavanja odgovornih već sredinom decembra izdati su ukazi o pohvalama i unapredjenjima oficira koji su se istakli i "Dubrovačkoj operaciji", medju kojima su bili i general Strugar i kapetan Kovacević.

Ukaze o unapredjenju potpisao je tadašnji Savezni sekretar za odbranu general Veljko Kadijević iako je samo nedelju dana ranije oštro kritikovao i Jokića i Strugara da su "nepametno postupili i dozvolili da budu isprovocirani". Namera da se sprovede istraga o granatiranju Dubrovnika, tvrdi Jokić, nije postojala "na nivou čitave JNA".

Odbrana generala Strugara je u gotovo osmodnevnom unakrsnom ispitivanju nastojala da diskredituje svedoka ukazujući na izvesne nedoslednosti u izjavama koje je dao pre i nakon priznanja krivicu. Prema odbrani, kapetan Kovačević je bio direktno podredjen admiralu Jokiću, a general Strugar i komanda Druge operativne grupe nisu na vreme ni bili obavešteni o njegovim namerama i početku napada od 6. decembra. Pozivajući se na nalaze iz sopstvene istrage, odbrana je tvrdila da je komanda Devetog VPS sve vreme tog napada na Dubrovnik pružala logističku podršku Trećem bataljonu, suprotno Jokićevom svedočenju da su starešine, shodno njegovom naredjenju bile angažovane na sprečavanju napada .

Odgovarajući na pitanje Strugarovog branioca Gorana Rodića, Jokić je rekao da "prvi put čuje" za takve aktivnosti svojih starešina, ali je dopustio mogućnost da su pojedinci iz njegove komande delovali samovoljno, suprotno njegovim naredjenjima.

Na pitanje odbrane zašto se najpre izjasnio da nije kriv a zatim priznao krivicu Jokić je odgovorio da se na priznanje krivice odlučio tek kada je optužnica protiv njega izmenjena i svedena na granatiranje Starog grada od 6. decembra '91. "Prihvatio sam komandnu odgovornost i činjenicu da nisam uspeo da zaustavim taj samovoljni napad komandanta Trećeg bataljona", rekao je Jokić.

Prethodnu optužbu za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu Jokić, kako je rekao, nije hteo da prihvati "zato što se tu našao slučajno." Naime, kako je objasnio, da "nije poginuo Djurović nikada ne bih bio ni tamo ni u Hagu."


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 188

GENOCID: Pravo ime za srebrenički masakr
MASAKR U KRAVICI: "Vakcinacija" se vrši ubijanjem
PRESUDA U AVGUSTU: Završeno suđenje Radoslavu Brđaninu
KOMANDNA ODGOVORNOST: Šta su zapovednici "znali ili morali da znaju"
ORGANIZOVANO I BEZOBZIRNO: Kako su stradale Savska, Bijela i Drvena?
SICG PROTIV NATO: Tri "vruća krompira" Beograda u Hagu