Na sudjenju bivšem zapovjedniku 3. korpusa Enveru Hadžihasanoviću i zapovjedniku 7. muslimanske brigade Amiru Kuburi optužba dokazuje da zločini vojnika ABiH protiv Hrvata i Srba nisu kažnjavani i da stoga optuženi snose krivičnu odgovornost za taj propust.


Da li je Armija BiH poduzela mjere za kažnjavanje svojih vojnika koji su počinili ratne zločine - jedno je od najbitnijih pitanja na sudjenju bivšem zapovjedniku 3. korpusa Enveru Hadžihasanoviću i zapovjedniku 7. muslimanske brigade Amiru Kuburi. Tužitelj dokazuje da zločini nisu kažnjavani i da stoga optuženi snose zapovjednu odgovornost za njih.

Bivši okružni vojni tužitelj za područje Travnika potvrdio je u svjedočenju da u vrijeme sukoba u srednjoj Bosni nije primio prijave protiv pripadnika Armije BiH zbog paljenja hrvatskih kuća ili ubojstava i zlostavljanja HVO zarobljenika. Sead Žerić, koji je bio vojni tužitelj 1993. godine kad su izvršeni zločini kojima se terete Hadžihasanović i Kubura, naveo je da se sjeća samo jedne prijave protiv tri vojnika ABiH koji su ubili hrvatskog civila. Upitan je li bilo prijava zbog zlostavljanja zatočenih civila u Travniku, on je odgovorio da mu "nije poznato da su civili bili pritvoreni."

Budući da je vojska bila dužna da vojnom tužitelju prijavi počinitelje zločina iz svojih redova, haaški tužitelj drži zapovjednike Hadžihasanovića i Kuburu krivično odgovornima zbog propusta da pokrenu takve mjere u slučajevima kad su žrtve bile Hrvati ili Srbi. Naime, sistem prijavljivanja i gonjenja jest funkcionirao, ali su, kako je potvrdio svjedok, vojnom tužitelju stizale druge vrste prijava – protiv pripadnika ABiH koji su bježali iz vojske ili bili nedisciplinirani, kao i prijave za ubojstva ili kradje gdje su žrtve uglavnom bili Bošnjaci.

Obrana optuženih, medjutim, smatra da bi suci morali uzeti u obzir okolnosti u kojima su radili vojni sud i tužiteljstvo u vrijeme rata, prije svega nepostojanje minimalnih uvjeta i sredstava za istrage te nemogućnost da se kontaktiraju žrtve Hrvati koji su izbjegli na područja pod kontrolom HVO. Neki počinitelji zločina "nisu bili pripadnici ABiH nego dezerteri ili ljudi koji su se predstavljali kao vojska", tvrdi obrana.

Sljedeća olakšavajuća okolnost za optužene bi, po obrani, bila ta da djela koja su vojnici počinili "zajedno s civilima" nisu spadala u nadležnost vojnog već redovnog suda. K tome, zbog malobrojnosti vojske, "vojna policija je morala sudjelovati u borbama umjesto da se bavi svojim svojim osnovnim zadatkom" discipliniranja vojske, zaključuje obrana.

Dijeljenje sadržaja