Dokazni postupak odbrane Milomira Stakića, bivšeg predsednika opštine i Kriznog štaba Prijedora, počeo svedočenjem o napadu Hrvatske Vojske na Bosanski Brod u martu 1992. kojim je - prema odbrani - "započet rat u BiH"


"Rat je započela Hrvatska Vojska napadom na sjevernu Bosnu i Hercegovinu. Pripadnici hrvatskih snaga prešli su rijeku Savu početkom marta 1992. i uz pomoć lokalnih Hrvata i Muslimana zauzeli Bosanski Brod i okolna hrvatska sela. Nakon toga su, krajem marta, izvršili masakr u srpskom selu Sijekovcu. Dvadesetak ljudi ubijeno je na kućnom pragu. Uslijedili su i napadi na ostala srpska sela pri kojima su pripadnici HVO popalili više od stotinu srpskih kuća. Srpsko stanovništvo, uključujući žene i djecu, zarobili su i pozatvarali u novoformirane logore. Porušili su crkve i devastirali ne samo srpska već i židovska groblja."

Svjedočenjem o događajima koji su se zbili nekoliko mjeseci ranije i oko 150 kilometara istočno od Prijedora, obrana doktora Milomira Stakića, kako je istaknula, ne želi da zločine jedne strane pravda zločinima drugih, već da ukaže na "povjesne činjenice koje svjedoče o početku sukoba u Bosni i Hercegovini". A "povjesna činjenica", po njoj, jeste da je, agresijom HV na Bosanski Brod, rat iz Hrvatske proširen na teritoriju Bosne i Hercegovine i iniciran lanac događaja koji su potom uslijedili širom BiH, uključujući i region Prijedora na koji se odnosi optužnica protiv doktora Stakića.

Prvi svjedok obrane, pravnik iz Bosanskog Broda koji je svjedočio sa zaštićenim identitetom i likom, pod pseudonimom DA, opisao je zlostavljanja srpskih civila od strane hrvatskih i muslimanskih vojnika. Zatočene civile, tvrdi DA, vojnici su svakodnevno premlaćivali i ubijali, koristili ih kao "radnu snagu", prisiljavajući ih da čiste minska polja i kopaju rovove na linijama bojišta. Veliki broj ljudi umro je na tim prinudnim poslovima, a neki Hrvati su, tvrdi DA, ubijeni zato što su pokušali pomoći Srbima.

"Nisu nas tretirali kao ljude već kao stoku", rekao je DA. Prema njegovom svjedočenju, na mostu između Slavonskog i Bosanskog Broda stajala je tabla sa natpisom "Zabranjeno psima i Srbima".

Kada su srpske snage 6. oktobra '92. zauzele Bosanski Brod, pronađeni su brojni dokumenti iz kojih se vidi da su zarobljeni civili korišteni za čišćenje minskih polja, kopanje rovova i druge prinudne radove, kao i da su žene i djeca upućivani u "razmjene". Dokumentaciju koju je prikupilo Udruženja ratnih zarobljenika i logoraša Bosanskog Broda, svjedok je predao Stakićevim braniteljima, a sudsko vijeće ih je danas uvrstilo u dokazni materijal. Uvrštena je, također, i krivična prijava za genocid i agresiju Hrvatske vojske na BiH, koju je spomenuto Udruženje podnijelo lokalnom bosansko-hercegovačkom pravosuđu, a koja sadrži i popis navodnih počinitelja zločina u Sjevernoj Bosni.

"Svaka grupa ima svog dželata, a svaki dželat ima ime", rekao je svjedok i dodao kako mira u BiH neće biti sve dok se "ne priznaju svi zločini i ne otkriju sve masovne grobnice."

Tužitelj Nikolas Kumđian/Nicholas Koumjian je u unakrsnom ispitivanju naglasio da događaji u Bosanskom Brodu "nisu predmet rasprave pred ovim sudskim vijećem" i da tužiteljstvo ima vrlo šture informacije o tome što se tamo događalo početkom '92. No, upitao je svjedoka nije li istina da se, zbog blizine hrvatske granice u Bosanskom Brodu nalazio jedan korpus JNA. Svjedok je potvrdio da je u Bosanskom Brodu, prije okupacije od strane HV, bio smješten tuzlanski korpus JNA, ali je dodao da su zbog "jake hrvatske propagande" mnogi Hrvati, Muslimani pa čak i Albanci bježali iz JNA, bacali oružje i uniforme i priključili se Hrvatskoj vojsci. (kraj)

Dijeljenje sadržaja