U svom pred-raspravnom podnesku, obrana Nasera Orića ocjenjuje da je to “prvi slučaj u povijesti da je predstavnik naroda koji je pod opsadom i u opasnosti od genocida - optužen na jednom medjunarodnom sudu za navodne zločine protiv neprijatelja koji ga drži u opsadi”


Obrana Nasera Orića podnijela je pred-raspravni podnesak u kojem najavljuje svoju strategiju na budućem sudjenju, čiji početak još nije zakazan. U podnesku se ocjenjuje da su optužbe protiv bivšeg komandanta bošnjačkih snaga u području Srebrenice “neprecizne”, te da se, za razumijevanje postupaka optuženog, mora uzeti u obzir “katastrofalna situacija” u kojoj su živjeli Bošnjaci u toj enklavi od 1992. do njenog pada u julu 1995.

U optužnici se navodi da je Orić bio ‘de jure’ i ‘de facto’ zapovjednik nad svim bošnjačkim jedinicama u općinama Srebrenica i Bratunac te se, na temelju toga, tereti za napade na Rupovo Brdo, Ratkovce, Ježesticu, Fakoviće, Bjelovac i Kravicu, tokom 1992. i početkom 1993., kao i za zatočavanje i zlostavljanje nekoliko Srba u Srebrenici, od kojih su neki prebijeni do smrti. Tužitelj navodi da su u periodu na koji se odnosi optužnica na tisuće Srba napustile to područje zbog napada na njihova sela i zaseoke.

Orićevi advokati Vasvija Vidović i John Jones/Džon Džons smatraju da su optužbe neprecizne, odnosno da tužitelj “u mnogim slučajevima ne zna kad su se navodni zločini dogodili”, niti zna “tko je točno izvršio navedena nezakonita djela.”

Generalna linija obrane je sljedeća: “Pod pretpostavkom da su se navedena djela čak i dogodila, što tužitelj mora dokazati, i pod pretpostavkom da nisu bila vojno opravdana... u tom slučaju Orić tvrdi da nije imao djelotvornu, de facto, kontrolu nad počiniteljima.”

Napade na sela navedena u optužnici obrana opisuje kao “obrambene akcije” i očajničke pokušaje da se dodje do hrane za opkoljeno stanovništvo. Orić nije znao za bilo koji zločin počinjen tokom tih napada, niti je znao da njemu podredjeni vojnici počinili zabranjena djela, tvrdi obrana. Osporava, takodjer, da je optuženi znao za zlostavljanja zatočenih Srba u Srebrenici i da je imao bilo kakvu nadležnost nad onima koji su tukli i mučili zatočenike.

Obrana smatra da je tužitelj morao – a to nije učinio - u kontekstu optužnice objasniti da su Bošnjaci u srebreničkoj enklavi od 1992. godine bili opkoljeni, izgladnjeli i izloženi ‘usporenom genocidu’. “Ako želi donijeti pravednu presudu, Vijeće mora stalno imati na umu tu strašnu realnost”, zaključuje se u podnesku. “Ovo je prvi slučaj u povijesti da je predstavnik naroda koji je pod opsadom i u opasnosti od genocida optužen na jednom medjunarodnom tribunalu za navodne zločine protiv neprijatelja koji ga drži u opsadi.”



Fotografije