Svedočeći na suđenju Ratku Mladiću, pukovnik Savo Simić objasnio da je gađanje civilnih objekata, gusto naseljenih područja ili puteva koje koriste civili - "protivzakonito"… ali samo ako se ti objekti ne nalaze pored vatrenih položaja neprijatelja

Poslednji na listi svedoka odbrane Ratka Mladića za ovu sedmicu je pukovnik Savo Simić, koji je od maja 1992. do istog meseca 1994. godine bio načelnik artiljerije Prve sarajevske motorizovane brigade. U dokaze je uvedena Simićeva izjava odbrani Radovana Karadžića i transkript svedočenja sa tog suđenja u novembru 2012.

U izjavi, Simić je ukazao da "nikada kod njega ili pripadnika njegove jedinice nije bilo namere da se tokom borbi izazovu civilne žrtve ili sprovodi teror nad civilima", i da je artiljerija VRS delovala "skoro isključivo defanzivno". Govoreći o incidentima na pijaci Markale u februaru 1994. i avgustu 1995. godine, Simić je rekao da veruje da projektili nisu ispaljeni sa položaja pod kontrolom bosanskih Srba. U prvom napadu na pijacu je život izgubilo 66 a ranjeno je 140 ljudi dok je u drugom granatiranju poginulo 43 a ranjeno je 75 osoba.

Po mišljenju Simića, minobacačke granate koje su u julu 1993. godine pale na Dobrinju a u januaru 1994. na Alipašino polje nisu ispaljene sa srpskih vatrenih položaja u Nedžarićima kako je utvrdila istraga već sa položaja pod kontrolom muslimanskih snaga iz rejona Butmira. U napadu na red za vodu u Dobrinji je poginulo 13 civila dok je na Alipašinom polju život izgubilo šestoro dece a još pet osoba je ranjeno. Simić je danas objasnio da je granata mogla da dođe i sa srpskih i sa muslimanskih položaja, ukazujući da je pored pravca, trebalo utvrditi i daljinu sa koje je ispaljena granata.

U glavnom ispitivanju, Simić je pobrojao Artiljerijska oruđa koja je imao u jedinici i naveo je neke od pozicija na kojima su se nalazili minobacači i višecevni bacači, uključujući Han Pijesak i Miliće. Mada su pojedina oruđa iz njegovog arsenala imala kapacitet ispaljivanja i do 32 rakete za šest sekundi, Simić je rekao da često nije mogao da ispali "pun plotun" zbog štednje municije i nedostatka ciljeva koji bi zahtevali takvo delovanje.

Nakon što je Simić potvrdio da "nije ispravno dejstvovati vatrom po gusto naseljenim područjima ili putevima koje koriste civili", tužilac mu je predočio izveštaj UNPROFOR iz maja 1995. U izveštaju se navodi da se od 2.211 artiljerijskih incidenta na području Bosne i Hercegovine 12. maja 1995, oko 72 odsto dogodilo u Sarajevu. "VRS drsko krši zonu totalnog isključenja koja zabranjuje teško naoružanje" i "ispaljuje granate na srce Sarajeva", piše u izveštaju. Simić je odgovorio da je vojskasamo "uzvraćala na dejstva iz grada". Na pitanje da li "ispaljivanje 1.000 projektila na grad smatra protivzakonitim", Simić odgovora da "gađanje vatrenih položaja neprijatelja uz civilne objekte ne smatra protivzakonitim".

Tužilac je sugerisao da je ograničavanje isporuke humanitarne pomoći bilo koordinirano sa dejstvima VRS, ali je Simić rekao da mu to "nije poznato". "Nije mu poznato" ni Mladićevo naređenje iz septembra 1995, nakon vazdušnih napada NATO, da se uništi infrastruktura snabdevanja vodom i strujom što je, po tužiocu, bila odmazda nad civilnim stanovništvom. Na kraju iskaza koji će se nastaviti sutra, Simić je ukazao da "nije bilo ni masovne, ni besmislene upotrebe artiljerije". Isključivo je, kaže, gađao "neprijateljske ciljeve na drugoj strani".

Dijeljenje sadržaja