Osnivač SDS za Baranju Vojislav Vukčević svedoči o Hadžićevoj hrabrosti da "izrazi neraspoloženje" prema Slobodanu Miloševiću, mudrim odlukama "svojeglavog" Babića, "spontanom plebiscitu" i "balvanima" koji su Srbe i Hrvate privremeno okupili oko pregovaračkog stola

Mada je počelo pred kraj zasedanja, svedočenje Vojislava Vukčevića, osnivača Srpske demokratske stranke za Baranju i kasnije ministra za dijasporu u Vladi Srbije, je već u prvih pola sata otkrilo brojne detalje o njegovim aktivnostima na početku sukoba u Hrvatskoj.

Vukčević svedoči na osnovu izjave koju je dao odbrani Gorana Hadžića ali čiji sažetak, u skladu sa nalogom Veća, nije pročitan u sudnici. Na početku iskaza, Vukčević je govorio o formiranju višepartijskog sistema u Jugoslaviji koji je zamenio Savez komunista, političku stranku koja je, po svedoku, tumarala kao "čovek bez vida". "Neodlučnost i kolebljivost" vođstva SK je, smatra Vukčević, doveli do formiranja nacionalnih i nacionalističkih partija koje su okupile Hrvate i Srbe.

Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) Vukčević opisuje kao "nacionalističku partiju" čije se članstvo sa "netrpeljivošću i mržnjom" odnosilo prema svima, a "naročito prema Srbima" koji su zbog toga bili "uznemireni i uplašeni". Članovi Srpske demokratske stranke (SDS) su, po Vukčeviću, "voleli svoje, ali nisu mrzeli tuđe".

Svedok je naveo da se sa Hadžićem znao preko njegove tadašnje supruge, kojoj je Vukčević predavao pravo. Sreli su se na osnivačkoj skupštini SDS za Vukovar u junu 1990. godine, kada je Vukčević predložio predsedniku stranke Jovanu Raškoviću da se osnuje ogranak stranke za Baranju. Vukčević je Hadžića opisao kao čoveka koji je imao "hrabrosti" da iskaže "neraspoloženje" prema Slobodanu Miloševiću.

Vukčević je potom opisao kako je 19. avgusta 1990. godine savetovao "svojeglavog" Milana Babića da umesto referenduma organizuje plebiscit na kojem će se Srbi "spontano" izjasniti o životu u Jugoslaviji. Narednog dana, rekao je Vukčević, hrvatski "preteći" transporteri su krenuli da "ukrote" Srbe koji su im se suprotstavili tako što su sekli drveće pored puta. Zbog debala koja su popadala po putu, "maštoviti novinari željni senzacije" su to nazvali "balvan revolucijom", objasnio je Vukčević.

Hrvatske vlasti su potom zatražile pregovore, Vukčević je otišao u Šibenik gde se sastao sa Jovanom Raškovićem koji ga je savetovao da se po odobrenju Izvršnog odbora SDS uključi u pregovore. Živopisno Vukčevićevo svedočenje biće nastavljeno u ponedeljak.

U prvom delu zasedanja, završen je iskaz Amande Čelar, Engleskinje udate za Srbina koji je 1991. godinebio u "specijalnim odbrambenim snagama u Baranji". Tužiteljica joj je na kraju unakrsnog ispitivanja predočila presudu hrvatskog suda prema kojoj je Ilija Čelar u odsustvu proglašen krivim za ubistvo Steve Peulića i osuđen je na 10 godina zatvora. Hrvatska je, potom 2001. godine izdala međunarodnu poternicu zbog ubistva koje je Čelarnavodno počinio protiv pritvorenika u Belom Manastiru. Na kraju, tužiteljica je sugerisala da tužilaštvo veruje da Ilija Čelar "jeste učestvovao u zlostavljanju zatvorenika u Belom Manastiru".

"Ja znam da neki jesu učestvovali, ali on... je bio jedan od nekoliko ljudi koji nisu i trebalo je biti hrabar i zaštititi te ljude", rekla je Čelar, dodajući da "to nije bilo popularno zbog "kriminalaca koji su krali, oduzimali kuće i automobile" što je njen suprug, kako tvrdi pokušavao da spreči. Na primedbu tužiteljice da je Čelar učestvovao u premlaćivanju, ubistvima i mučenju Hrvata, Amanda Čelar je odgovorila da "ne veruje da bi njen muž mogao da u to bude umešan".

Optužbe protiv Ilije Čelara su povučene 2011.godine i on danas sa suprugom živi u Valjevu, u Srbiji.

Dijeljenje sadržaja