Na suđenju Radoslavu Brđaninu i Momiru Taliću, svjedok Muhamed Filipović iz Ključa govorio o utjecaju medijske propagande na razbuktavanje nacionalne mržnje i sukoba u Bosanskoj Krajini

"Julskih i avgustovskih dana 1941. u Ključu i okolnim selima Paležu, Klenu i Vrhpolju izvršen je stravičan zločin nad nevinim, nemoćnim i poniženim srpskim narodom. Pedeset godina nismo slušali tajanstvenu poruku njihovih grobova, a oni su nas svojom žrtvom zadužili da budemo pravedan tumač istorije."

To je stajalo u pozivu Srpske pravoslavne crkve na liturgiju žrtvama u Drugom svjetskom ratu, koji je krajem jula 1991. u više navrata emitovan u programu Radio Ključa. Jedanaest godina kasnije taj poziv je ponovo pročitan u sudnici Haškog tribunala na procesu Radoslavu Brđaninu i Momiru Taliću, optuženim za genocid i zločine protiv čovječnosti, počinjene u Bosanskoj Krajini 1992. Tužilac Džoana (Joanna) Korner je zatražila da se ovaj proglas sveštenika i lokalnih lidera Srpske demokratske stranke uvrsti u dokazni spis.

"Ako se ima na umu da su politički čelnici krajiških Srba, tada uzdržanije, a kasnije otvoreno, u javnim nastupima, redovno upotrebljavali sintagmu 'ustaško-muslimanska koalicija', koja pola vijeka nanosi zlo Srbima, nije teško zamisliti kako je trebalo odgonetnuti 'tajanstvenu poruku' i biti 'pravedan tumač istorije' ", rekao je Ključanin Muhamed Filipović, kojeg je Tužilaštvo pozvalo da svjedoči na suđenju u predmetu "Krajina".

On je naglasio da su te i takve "poruke" posebno intenzivirale nakon što su srpski nacionalisti i JNA preoteli relej TV Sarajevo na Kozari i "preusmjerili" program ka Televiziji Beograd, to jest RTS. Ni osnivanje nacionalnih stranaka, ni zbivanja u Sloveniji i Hrvatskoj nisu, po ocjeni svjedoka, toliko utjecali na izbijanje međunacionalne mržnje i svega onog što je uslijedilo u Ključu i cijeloj Krajini, koliko propaganda beogradskog televizijskog studija.

"Mi smo u Ključu, koji je bio pola-pola, srpsko-muslimanski grad, i u ljeto 1991. i mjesecima poslije, kao decenijama prije, živjeli i radili zajedno i u slozi. Do osvajanja releja još se sjedilo zajedno i sugrađanski i komšijski se družilo. Ključnu ulogu u razbijanju tog suživota odigrao je upravo tadašnji program beogradske televizije," rekao je svjedok.

Da bi to ilustrovao, ispričao je anegdotu koju prenosimo doslovno: "Dođemo ujutro na posao i pijemo zajedno kahvu, mi Muslimani i Srbi, i komentarišemo šta je bilo prethodne noći. Nakon što je preuzet relej na Kozari, jednog dana rekoh: ljudi moji, ako nastavim gledati program TV Beograd, postaću veći četnik od vas."

Tad su se zajedno nasmijali tome, prisjećao se Filipović, ali i dodao da u danima, mjesecima i godinama koje su uslijedile nije bilo razloga i prilike za smijeh. "Tajanstvene poruke iz grobova", po njegovim riječima, postale su manir, proširile su se kao zaraza svim medijima koje bi osvojio SDS. Svakodnevne propagandne tirade o ugroženosti i obespravljenosti Srba, pozivi na udruživanje, isticanje kako je došao trenutak pravde i istine, učinili su najprije, kako je tvrdio svjedok, da se i najčvršća prijateljstva ugase, da nastane opšte zahlađenje odnosa, nepovjerenje i napetost, poslije čega je uslijedilo nasilno "preuzimanje vlasti" i niz zločina, koje je pobrojala optužnica protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića.

Brđaninu, koji je "imao vodeću ulogu u preuzimanju vlasti od strane SDS", na teret se između ostalog, stavlja upravo "kampanja propagande, koja je bila suštinska komponenta plana SDS za stvaranje srpske države" S tim u vezi se u optužnici kaže: "Radoslav Brđanin je omogućio etničko čišćenje time što je obezbijedio da svi instrumenti državne moći, među kojima su i mediji, budu u rukama onih koji su predano podržavali etnički čistu srpsku državu".

Mada optužba protiv Brđanina i generala Momira Talića ne "sugeriše da su lično fizički izvršili krivična djela", oni su po "odgovornosti nadređenog" krivi za sve što su počinili njihovi podređeni. Zato se u optužnici njima na teret između ostalog stavljaju "ubistva više ljudi" u selima ključanske opštine Pudin Han, Begići, Vrhpolje, Prhovo i Velagići, te osnivanje "logora i zatočeničkih objekata", među kojima je i zloglasna Manjača.

Među hiljadama žrtava iz opštine Ključ je i svjedokov brat, Omer Filipović. Obojica su, kao ugledni građani Ključa i odbornici u Skupštini opštine, uhapšeni i sprovedeni u logor Manjača. Omer se nikada nije vratio, a svjedoka je spasio Međunarodni crveni krst, kad ga je, teško oboljelog nakon batinanja u Manjači, prebacio u Englesku.

"O zločinima iz 1992. svjedoče masovne grobnice koje se otkopavaju do dana današnjeg. Moja je želja da ti grobovi ni sada ni u buduće ne šalju nikakve tajanstvene poruke. Neka se pravda definitivno ustanovi na ovom međunarodnom sudu," zaključio je svoje svjedočenje Muhamed Filipović.

Dijeljenje sadržaja