Zaštićeni svjedok RM-254 je u julu 1995. godine dva puta zarobljen. Prvi put je pobjegao kada su ga poslali po vodu, a drugi put ga je spasila laž da ima samo četrnaest godina. Ispričao je, između ostalog, kako je u zarobljeništvu u Bratuncu sreo osobu koja mu se predstavila kao Ratko Mladić, te kako je zajedno sa drugim dječacima njegove dobi natjeran i igra fudbal s "četnicima" koji su ih za to vrijeme snimali kamerom

Na suđenju Ratku Mladiću svjedočio je zaštićeni svjedok RM-254 koji je u vrijeme srebreničke operacije VRS u julu 1995. godine imao šesnaest godina. Njegova pisana izjava iz avgusta 1996. godine uvedena je u dokaze pod pečatom.

Svjedok i njegov otac su, po saznanju da je Srebrenica pala, u julu 1995. godine, u koloni od oko hiljadu ljudi krenuli kroz šume prema teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Od oca se razdvojio nadomak sela Kamenica gdje su upali u zasjedu i nakon toga ga više nije vidio. Uhapšen je i odveden u skladište u Kravici gdje je gledao kako srpski vojnici strijeljaju grupu od desetak zarobljenika.

Dok je bio u Kravici svjedoku je u jednom času naređeno da donese vode. Nakon što je iza skladišta video tijelo umiruće, tek preklane djevojčice, iskoristio je nepažnju srpskih vojnika i pobjegao u šumu. Naišao je na desetak muškaraca koji su lutali šumom i otišao sa njima u selo Burnice gdje su se pridružili grupi od oko još 500 Srebreničana. Srpski vojnici su ih tu opkolili, zarobili i odveli do livade pored ceste koja vodi u Konjević Polje. Ruke su im vezane žicom, a zatim im je naređeno da legnu.

Dok su zarobljenici ležali na livadi jedan "nizak i debeo" srpski vojnik je prišao svjedoku i upitao ga koliko ima godina, a zatim je presjekao žicu kojom je bio vezan i naredio vojnicima da ga odvedu do autobusa u kojem je bilo još nekoliko dječaka. Dječaci su, potom, odvezeni u kasarnu u Bratuncu, gdje su ispitivani i gdje im je naređeno da "igraju fudbal sa četnicima". Pri tome su snimani kamerama. Sutradan su odvezeni u policijsku stanicu u Zvorniku, a potom u Kalesiju gdje su oslobođeni.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je ispričao da su on i drugi dječaci u Bratuncu odvedeni na ispitivanje u jednu kancelariju, gdje im se neki čovjek predstavio kao Ratko Mladić. Nakon što je od dječaka saznao da se Muslimani koji se kriju po šumama hrane puževima, Mladić se naljutio i zagalamio na svoje vojnike, pitajući ih kako oni koji imaju dovoljno hrane ne mogu da poraze vojsku koja se hrani puževima. Svjedok, međutim, u sudnici nije mogao da identifikuje Mladića uz objašnjenje da ga od ranije nije poznavao.

Odbrana je nastojala dovesti u pitanje pouzdanost iskaza svjedoka, ukazujući na neke razlike u njegovim izjavama koje je dao istražiteljima tužilaštva i lokalnim vlastima u BiH u periodu od 1996. do 2009. godine. Branilac Dragan Ivetić je, između ostalog, ukazao da je svjedok u izjavi Agenciji za istraživanje i dokumentaciju (AID) naveo da je 1995. godine imao 14 godina, kao i da je tek u unakrsnom ispitivanju rekao da je u Kravici vidio da su srpski vojnici osim grupe od desetak zarobljenika strijeljali još muškaraca.

Svjedok je rekao da je moguće da je prilikom davanja izjave AID došlo do zabune . Objasnio je da je srpskim vojnicima namjerno govorio da je imao četrnaest godina kako ga ne bi ubili. Tužiteljica je u dodatnom ispitivanju ukazala da je svjedok agentu AID dao pravi datum svog rođenja, kao i da je taj podatak zabilježen u izjavi. Što se tiče strijeljanja zarobljenika u Kravici svjedok je rekao da je nekoliko godina nakon rata posjetio Kravicu i da se tek tom prilikom prisjetio detalja i "svakog zida" uz koji su zarobljeni Srebreničani strijeljani.

Dijeljenje sadržaja