Suđenje Ratku Mladiću nastavljeno iskazom zaštićenog svjedoka koji je u julu 1995. godine preživio masovno pogubljenje Srebreničana u Orahovcu. Ležeći ispod mrtvih tijela na orahovačkom "polju smrti" svjedok je čuo teško ranjenog muškarca kako traži od vojnika da ga dotuku. "Polako, polako", odgovorio mu je jedan od ubica

Nakon što su Mladićeve snage 11. jula 1995. godine ušle u Srebrenicu, zaštićeni svjedok sa pseudonimom RM-297 se sa bratom priključio koloni muškaraca koja je iz Šušnjara krenula u proboj ka Tuzli. Na to su se, objasnio je u današnjem iskazu na suđenju Ratku Mladiću, odlučili jer su "znali šta će se dogoditi sa Srebrenicom".

Na pitanje tužiteljice "šta su to znali", svjedok je rekao da "nije bila jedina Srebrenica" i da su istu sudbinu ranije doživjeli stanovnici drugih opština – Zvornika, Bijeljine, Vlasenice, Bratunca, Foče, Višegrada, Prijedora, Sanskog Mosta i Ključa. Jedna razlika, dodao je, bilaje u tome što se u tim opštinama nije dogodio "takav genocid k’o što je bio u Srebrenici", odnosno nije ubijeno sedam do osam hiljada ljudi u tako kratkom vremenu.

Svjedok se, zajedno sa bratom i većom grupom muškarcima iz kolone, predao srpskim snagama kod Konjević polja 13. jula, nakon čega su odvedeni u Sandiće. Tu ih je obišao Ratko Mladić koji im je rekao da "vlade pregovaraju i da će sutra biti razmijenjeni svi za sve". Dodao je da će svi "ići u hangare, da neće imati večeru, ali da će dobiti vode". "Mi smo njemu rekli ‘hvala komandante’ i aplaudirali mu", kaže svjedok.

Međutim, umjesto u razmjenu svjedok i drugi zarobljenici su iz Sandića odvezeni prvo u Bratunac, a potom u školu u Orahovcu gdje su ih čuvali "Karadžićevi golobradi četnici". Tu su im psovali tursku i balijsku majku, one koji su se usudili da progovore su izvodili i odmah ubijali, a ostale – njih oko hiljadu –su ponudili čašom vode i zatim ih u grupama odvodili na obližnje polje i pobili.

Ležeći ispod mrtvih tijela svjedok je čuo jednog teško ranjenog muškarca kako traži od vojnika da ga dotuku. "Polako, polako", odgovorio mu je jedan od ubica. Čim je pažnja vojnika malo popustila svjedok se dao u bjektsvo. Trčeći, u jednom času se okrenuo i vidio da je orahovačko "polje smrti", kako ga je opisao, bilo prekriveno tijelima ubijenih Srebreničana.

Svjedok je u glavnom ispitivanju potvrdio da se u junu 1999. godine, zajedno sa tadašnjim šefom srebreničke istrage Žan/Jean-Rene Ruezom vratio u Orahovac i tom prilikom locirao gimnastičku dvoranu škole u kojoj su bili zatočeni, kao i polje na kojem su vršena strijeljanja. Tužilaštvo je to potkrijepilo fotografijama škole i orahovačkog "polja smrti".

Mladićev branilac Branko Lukić je na početku unakrsnog ispitivanja ukazao da je svjedok u iskazu u predmetu Popović rekao da kada je otišao sa Ruezom na lice mjesta nije prepoznao mjesto gdje su vršene egzekucije. Svjedok je potvrdio da u prvi mah nije prepoznao mjesto strijeljanja. Objasnio je da su na stratište dovedeni sa povezima na očima i da je bio mrak kada su egzekucije vršene. "Da te ja dovedem svezanih očiju na kamionu pod ceradom, ne bi ni ti znao sigurno", rekao je svjedok Mladićevom advokatu. On je dodao da je, tek nakon što je pobjegao sa stratišta shvatio gdje se zapravo nalazi. Unakrsno ispitivanje se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja