U svom šestom svedočenju pred Tribunalom, na suđenju Ratku Mladiću, jedan od malobrojnih preživelih sa srebreničkih stratišta opisao zašto je 11. jula 1995. godine odlučio da s porodicom napusti svoju kuću u Srebrenici

Bošnjak iz Srebrenice koji je u julu 1995. godine preživeo streljanje zarobljenika na farmi Branjevo kraj Pilice, do sada je pet putasvedočio pred Tribunalom. Na suđenju Ratku Mladiću iskaz je dao pod pseudonimom RM255 ali bez zaštite lika. U sažetku njegove izjave, koju je pročitao tužilac navodi se da je 11. jula 1995. s porodicom napustio Srebrenicu i uputio se ka Potočarima i bazi Holandskog bataljona UN.Njegovi sinovi priključili su se koloni civila i vojnika koji su se kroz šume probijali ka Tuzli.

Svedok je u Potočarima odvojen od žene, snaje i unučadi, kratko zatvoren u kako je rekao "jednoj kući" a sutradan, zajedno s ostalim zarobljenicima prebačen u Bratunac. Zatočen je u školi Vuk Karadžić iz koje su neki zatočenici izvođeni prebijani i ubijani. Dva dana kasnije 15. jula rečeno im je da će biti odvedeni u Tuzlu ali su autobusi u koje su ukrcani krenuli u pravcu Zvornika. Ponovo su zatvoreni u jednu školu, ovog puta u Pilici i iz nje 16. jula izvedeni na "jedno polje udaljeno oko 2 i po kilometra" i streljani. Svedok je čudom ostao nepovređen i iste večeri je uspeo da pobegne sa stratišta. Nakon desetak dana tumaranja po šumama predao se snagama bosanskih Srba. Prebačen je u logor Batković gde je ostao do 23. decembra 1995. godine kada je razmenjen. Njegovi sinovi nisu preživeli.

Odgovarajući na nekoliko dodatnih pitanja tužioca svedok je opisao da muškarce zatočene u kući u Potočarima 13. jula, niko nije ispitivao niti je popisivao njihova imena. "Jedino su tražili ako iko ima para", rekao je svedok. Tužilac je nastojao da pokaže kako pripadnici VRS nisu izdvajali muškarce kako bi utvrdili ima li među njima osumnjičenih za zločine nad srpskim stanovništvom - što je zastupala odbrana na svim dosadašnjim suđenjima optuženima za srebreničke zločine – već da su oni odvojeni s namerom da budu ubijeni.

Mladićev branilac se u unakrsnom ispitivanju vratio na istu temu ali je na njegovo pitanje da li je čuo za spiskove Bošnjaka osumnjičenih za zločine nad Srbima, svedok odgovorio kako je čuo ali da nikakvog ispitivanja nije bilo. "Čuo sam, al’ čudo to nije ispitano pa u logor…a ne samo redom pobiti zato što su Muslimani".

Nastojeći da ukaže da je vojno i političko rukovodstvo BiH naložilo stanovništvu Srebrenice da napusti enklavu, branilac je svedoka pitao ko je mu je 11. jula 1995. godine rekao da treba da ode u Potočare. "Rekle su granate", odgovorio je svedok opisujući kako su doletale sa svih strana i kako je jedini izbor bio bežati iz Srebrenice.

Nakon što mu je sudija Ori/Orie u ime Veća zahvalio što je još jednom došao u Hag da svedoči, svedok je uzvratio: "Zahvaljujem što ste me pozvali da svedočim i da kažem istinu i tražim pravdu, a pravde nema bez doživotnog zatvora".

Dijeljenje sadržaja