U najnovijem zahtjevu Radovan Karadžić traži od Pretresnog vijeća da pozove vlade Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Srbije da se izjasne o njegovoj "inicijativi" da se tokom dokaznog postupka odbrane suđenje na po jednu sedmicu preseli u Sarajevo, Banjaluku i Beograd

Optuženi Radovan Karadžić traži da Pretresno vijeće pozove vlade Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Srbije da se izjasne o njegovom ranijem zahtjevu da se tokom dokaznog postupka odbrane suđenje na po jednu sedmicu preseli u Sarajevo, Banjaluku i Beograd. Karadžić, naime, smatra da bi vlade pomenutih država i entiteta "trebale imati mogućnost" da iznesu svoj stav o tome da li je njegova inicijativa da se suđenje na određeno vrijeme preseli u region "dobrodošla", kao i da li su spremne da obezbijede sve što je za to potrebno.

Karadžić je početkom ove sedmice zatražio da se suđenje tokom dokaznog postupka odbrane na po jednu sedmicu održi u Sarajevu, Banja Luci i Beogradu, što bi mu omogućilo da izvede svjedoke koji tamo žive, kao i pojedine osobe na izdržavanju kazne u tamošnjim zatvorima. To bi, po njemu, bilo "u interesu pravde" jer bi, doprinijelo boljem razumijevanju rada Tribunala među ljudima na području bivše Jugoslavije, a izbjegle bi se i komplikacije oko transporta svjedoka u Hag i smještaja u Pritvorsku jedinicu Tribunala lica koja se nalaze na odsluženju kazne.

Tribunal je, inače, do sada tri puta "gostovao" izvan svog haškog sjedišta. Dva puta je zasijedao u Državnom sudu u Sarajevu, septembra 2007. i februara 2008. godine, kako bi u okviru suđenja Rasimu Deliću saslušao bivše mudžahedine kojima holandske vlasti nisu odobrile vizu za dolazak u Hag, a prošlog mjeseca je putovao na neobjelodanjenu "udaljenu lokaciju" gdje je saslušan jedan od nevoljnih svjedoka optužbe na suđenju bivšim zapovjednicima OVK, Haradinaju, Balaju i Brahimaju. Sva ta "gostovanja" obavljena su u okviru izvođenja dokaza optužbe.

Šteta je što Karadžić na ovu ideju nije došao ranije, prije ili tokom izvođenja dokaza optužbe. Pa da su, na primjer, u Banjaluci izvođeni dokazi o genocidu u Srebrenici, u Beogradu o kampanji artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajevom, a u Sarajevu ono što ostane. Kao što su, recimo, zatočenički logori u Prijedoru, ubistva u Brčkom i Višegradu i silovanja u Foči. To bi, nema sumnje, doprinjelo boljem razumijevanju ne samo rada Tribunala, već i onoga što se dogodilo tokom ratova na području bivše Jugoslavije.

Dijeljenje sadržaja