Ričard Batler u prvom dijelu svjedočenja potvrdio da je Radovan Karadžić komandovao vojskom i policijom, da je izdavao direktive s političko-vojnim smjernicama za vođenje rata, kao i da je bio izvrsno informisan o toku vojnih operacija, uključujući i operaciju "Krivaja 95" iz jula 1995. godine kada su u području Srebrenice počinjeni zločini za koje se tereti bivši vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Ričarda Batlera/Richard Butler, oficira Službe za nacionalnu bezbjednost SAD i bivšeg vojno-obavještajnog analitičara tužilaštva. Batler je od aprila 1997. do novembra 2003. godine bio uključen u srebreničku istragu tokom koje je proučavao vojne, policijske i druge dokumente za koje se vjerovalo da su povezani sa zločinima srpskih snaga u Srebrenici, razgovarao sa brojnim svjedocima i analizirao presretnute razgovore političkih i vojnih čelnika Republike Srpske.

Batler je u prvom dijelu glavnog ispitivanja potvrdio da je Karadžić komandovao vojskom i policijom Republike Srpske, da je izdavao direktive s političko-vojnim smjernicama za vođenje rata koje su Glavni štab VRS i njima podređeni korpusi u saradnji sa policijskim snagama sprovodili u djelo, kao i da je bio izvrsno informisan o toku operacija vođenih na terenu, uključujući i operaciju "Krivaja 95" iz jula 1995. godine.

Srpsko rukovodstvo je, prema riječima Batlera, još 1992. godine bilo svjesno da u zoni odgovornosti Drinskog korpusa VRS u istočnoj Bosni živi više Muslimana nego Srba. Zbog toga je donesena Direktiva 4 iz koje su proistekle operacije čiji je glavni cilj bio da muslimanski civili napuste to područje, što se na kraju i dogodilo: dio stanovništva je pobjegao prema sjeveru, u pravcu Tuzle, a ostatak se slio na područje oko Srebrenice.

U narednom periodu cilj VRS je, po Batleru, ostao nepromijenjen. Karadžićevom Direktivom 7 iz marta 1995. godine se nije tražila direktna vojna operacija na Srebrenicu i Žepu, što se smatralo previše provokativnim jer su enklave bile pod zaštitom UN. Srpsko rukovodstvo je sada, kaže Batler, težilo da stvori situaciju u kojoj će UN otići iz zaštićenih zona ili će stanovništvo izvršiti pritisak na svoje rukovodstvo da ih izvuče iz enklave.

Između Karadžićeve Direktive 7 od 8. marta 1995. kojom se nalaže stvaranje "nepodnošljivih uslova" u Srebrenici i Mladićeve verzije iste direktive od 31. marta iste godine u kojoj ta rečenica nedostaje, po mišljenju svjedoka, nema nikakve razlike. Mladićeva Direktiva 7.1, po njemu, samo daje više "tehničkih objašnjenja" istih ciljeva, što potvrđuje i naredba za operaciju "Krivaja 95"u kojoj se komandant Drinskog korpusa general Živanović poziva na oba dokumenta.

Tužilaštvo je ukazalo na presretnuti razgovor između Karadžića i Živanovića od 6. jula 1995. godine, u kojem se predsjednik RS raspituje za napredovanje srpskih snaga prema Srebrenici i pita "da li su Sise naše", misleći na tri strateški važne lokacije u području Zelenog jadra. Taj razgovor, po Batleru, pokazuje da je u Karadžić bio uključen u operaciju i da je imao detaljna saznanja o njenoj realizaciji. On je tom prilikom obećao Živanoviću da će obezbijediti podršku u vidu policijskih snaga, a dokumenti na koje je ukazala optužba pokazuju da je to obećanje i održao.

Tužilac Nikols/Nicholls je, pored ostalog, ukazao na "radnu kartu" srebreničke operacije na kojoj je Mladić 12. jula 1995. godine svojom rukom zabilježio: "Završeno. Ovo je sada srpsko i ostaje srpsko".

Svjedočenje Ričarda Batlera se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja