Home



SVEDOK: "AKO JE NEŠTO TAJNO, KAKO ĆU ZNATI"




Svedok odbrane Franka Simatovića prihvatio mogućnost da su neki akteri napada na Brčko i Bosanski Šamac, kao i policijski funkcioneri krajinskih Srba, tajno i mimo njegovog znanja radili za DB Srbije

Petar Đukić, svjedok odbrane Franka Simatovića Petar Đukić, svjedok odbrane Franka Simatovića

Bivši bezbednjak JNA i vojske bosanskih Srba i policijski zvaničnik Srba iz Krajine Petar Đukić je, svedočeći na poziv odbrane Franka Simatovića, negirao učešće Državne bezbednosti (DB) Srbije u napadu na Brčko i Bosanski Šamac, kao i prisustvo srpske tajne službe u vojno-policijskim strukturama takozvane Republike Srpske Krajine (RSK). Tužiteljica Markus/Marcus ga je danas suočila sa dokazima po kojima su ključni protagonisti tih događaja na ovaj ili onaj način sarađivali sa srpskom tajnom službom i njenim šefovima Jovicom Stanišićem i Frankom Simatovićem, koji se terete za zločine policijskih i paravojnih jedinica počinjene tokom ratova na teritoriji Hrvatske i BiH.

U ratnoj beležnici Ratka Mladića se navodi da je na sastanku sa srpskim rukovodstvom Šamca 7. decembra 1992. godine od šefa lokalne policije Stevana Todorovića saznao da je ovaj poslao 18 svojih ljudi na obuku u Ilok i da su oni u aprilu 1992. godine zajedno sa 30 dobrovoljaca iz Srbije helikopterom prebačeni u Šamac i učestvovali u zauzimanju grada. Optužba tvrdi da se u Iloku nalazio centar za obuku DB Srbije i da je pomenuta grupa u Šamac poslata po naređenju Franka Simatovića. Svedok je potvrdio da su oni zaista stigli helikopterom, ali kaže da ne zna odakle niti po čijem naređenju. Tvrdi da tada nije znao Simatovića, osim što je njegovo ime čuo "od hvalisavaca" koji su sebi davali na značaju tvrdeći da sa njim sarađuju.

Glavni među Simatovićevim ljudima u napadu na Šamac su, po optužbi, bili Srećko Radovanović "Debeli", Dragan Đorđević "Crni" i Slobodan Miljković "Lugar" za koje svedok priznaje da su učestvovali u napadu na Šamac ali negira njihovu vezu sa DB Srbije i povezuje ih sa Šešeljevim četnicima i JNA. Tužiteljica je sugerisala da je takav zaključak izveo samo zato što mu niko nije rekao da su oni saradnici srpske tajne službe, što je svedok donekle potvrdio. Ukazujući na učešće srpske službe u napadu na Brčko, tužiteljica je predočila posleratni video snimak sa ceremonije Jedinice za specijalne operacije DB Srbije u Kuli na kojem Simatović potvrđuje učešće te formacije u akciji. Svedok, međutim, smatra da se šefovi DB na tom snimku samo "hvališu pred predsednikom Slobodanom Miloševićem".

Đukić je u maju 1993. godine iz vojske Republike Srpske prekomandovan u policiju RSK gde je, između ostalih, sarađivao sa visokim policijskim zvaničnicima Ilijom Kojićem i Radetom Kostićem za koje optužba tvrdi da su bili saradnici službe preko kojih su optuženi kontrolisali policijske i paravojne jedinice odgovorne za zločine nad hrvatskim civilima. Kada mu je predočeno rešenje DB Srbije o raspoređivanju Kojića u Istočnu Slavoniju, svedok je ljutito odgovorio da nikad sa njim ne bi sarađivao da je znao da ovaj "prima pare iz Srbije dok mi radimo za bedne krajinske plate". Dodao je i da je to "nekorektno" od Kojića i da iz tog rešenja proizilazi da je on bio "tajni agent Srbije ubačen u krajinske redove". Svedok je prihvatio mogućnost da su i Kostić i drugi vojno-policijski zvaničnici Krajine radili za tajnu službu Srbije. "Ako je nešto tajno, kako ću znati", zaključio je svedok.

Suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću se nastavlja iduće sedmice.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 534

ZAVRŠNA RIJEČ: Tužilac traži 28 godina zatvora za Vojislava Šešelja
KARADŽIĆEVA TEZA: Kome su u Srebrenici trebale čekovne i zdravstvene knjižice?
NEOBAVJEŠTENI OBAVJEŠTAJAC: Pero Paragraf i srpska tajna služba