Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio australijski arheolog Ričard Rajt koji je u srebreničkoj istraži Haškog tribunala predvodio tim čiji je zadatak bio lociranje i ekshumacija masovnih grobnica

Izvođenje dokaza o odgovornosti Radovana Karadžića za genocid u Srebrenici optužba je nastavila iskazom australijskog arheologa Ričarda Rajta/Richard Wright koji je u srebreničkoj istrazi haškog tužilaštva bio nadležan za lociranje i ekshumaciju masovnih grobnica nastalih u ljeto i jesen 1995. godine. U dokaze su usvojeni Rajtovi ekspertski izvještaji o ekshumacijama u istočnoj Bosni 1998. i Kozluku 1999. godine, kao i transkript njegovog iskaza na suđenju Radislavu Krstiću, osuđenog na 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje srebreničkog genocida.

Rajt je 1998. godine vodio ekshumacije osam masovnih grobnica na lokalitetima Crvena brana, Liplje, Zeleni jadar i Čančarska cesta. U slučaju Crvene brane zaključio je da je riječ o velikoj primarnoj grobnici iz koje je većina tijela premještena na druge lokalitete, tako da su u njoj pronađeni fragmentirani posmrtni ostaci 46 tijela. U slučaju preostalih sedam lokaliteta zaključio je da se radi o sekundarnim grobnicama u koja su pokopana tijela koja su prethodno bila sahranjena na drugim mjestima. Rajt je iste godine istraživao još 21 lokalitet gdje je, kako je procijenio, bio zakopan 2.571 leš.

Tokom 1999. godine Rajtov tim je ekshumirao i masovnu grobnicu u Kozluku u kojoj je pronađeno 280 tijela od kojih je 42 posto imalo ruke zavezane na leđima, dok je 16 posto leševa bilo sa povezima na očima. Na tim, kao i na svim drugim tijelima ekshumiranim 1998. i 1999. godine, Rajt je vidio samo civilnu odjeću.

U glavnom ispitivanju u dokaze je uveden i Rajtov izvještaj o ekshumaciji primarne masovne grobnice u Glogovi 2000. godine. Svjedok je na tom primjeru objasnio da je uz pomoć satelitskih snimaka zaključio da su ta i druge srebreničke grobnice nastale u julu 1995. godine, a da je premještanje leševa izvršeno u oktobru iste godine. U Glogovi su, kako je rečeno, pronađeni dijelovi vrata i zida za koja je kasnije utvrđeno da potiču iz magacina u Kravici. Tužilac je također prikazao i desetominutni video-snimak ekshumacije sekundarne grobnice Čančari 12 u kojoj su, prema nalazu svjedoka, zakopana tijela ljudi ubijenih na ekonomiji Branjevo.

Karadžića je u unakrsnom ispitivanju zanimalo na koji način je svjedok utvrdio vrijeme smrti, to jest ko je stradao prije, a ko poslije zauzimanja Srebrenice od strane srpskih snaga u julu 1995. godine. Svjedok je ponovio da su najbolji pokazatelji starosti grobnica satelitski snimci tih lokacija, na kojima se vidi kada je zemljište "uznemiravano", odnosno prekopavano. Dodao je da su uz žrtve pronađeni ručni satovi, komadi novina i drugi predmeti koji su ukazivali na vrijeme smrti. Iako je ispitujući oficire Holandskog bataljona tvrdio kako su zarobljenici sami odbacivali lične dokumente kako ih ne bi identifikovali, Karadžić je Rajtu sugerisao da je zapravo bilo uobičajeno da se pritvorenicima oduzimaju novac, satovi i lični dokumenti. "U našem narodu bilo koje vjere se nerado uzima od mrtvog, a od živog se uzima sve", objasnio je optuženi. Svjedok mu je odgovorio da on za to ne zna jer, kako je dodao, on sam nikada nije hapšen.

Karadžić je, dalje, tvrdio kako je u borbama ginulo mnogo boraca te da je bilo uobičajeno da sukobljene strane svoje borce sahranjuju pojedinačno, a tuđe borce u masovne grobnice. Svjedok je uzvratio da ni o tome ne može ništa reći i podsjetio Karadžića da može svjedočiti samo o masovnim grobnicama u čijoj je ekshumaciji učestvovao. Svjedok je odbacio Karadžićev sugestiju da se radilo o borcima jer su, kako je tvrdio, u džepovima nekih ekshumiranih osoba pronađeni meci. Rajt je naglasio da su meci pronađeni kod samo jedne osobe i dodao da samo zato što je neko imao metke u džepu ne znači da je bio i borac.

Dijeljenje sadržaja