Home



(NE)OBAVEŠTENI GENERAL




U završnici unakrsnog ispitivanja američkog vojnog analitičara Ričarda Batlera, Zdravko Tolimir je negirao učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu ubijanja vojno sposobnih muškaraca" zarobljenih nakon pada Srebrenice. Optuženi general tvrdi da za ta pogubljenja nije znao u vreme kada su izvršena – od 13. do 17. jula 1995. - a ni nakon toga

Richard Butler, svjedok na suđenju Zdravku Tolimiru Richard Butler, svjedok na suđenju Zdravku Tolimiru

Optuženi general je veštaku optužbe predočio dokumente i iskaze svedoka koji po njegovom mišljenju ukazuju da nije bio upoznat sa planom pogubljenja, ali se Batler/Butler s tim nije složio. "Ne treba biti mudrac da bi se zaključilo", rekao je veštak, da je s obzirom na poziciju na kojoj se nalazio, na razmere zločina i broj ljudi koji su u tome učestvovali, tadašnji Mladićev pomoćnik za obaveštajno bezbednosne poslove u Glavnom štabu morao za to znati.

Tolimir tvrdi da u periodu kada su počinjena masovna ubistva nije bio u Glavnom štabu i da od podređenih nije dobio nikakve izveštaje na osnovu kojih bi mogao zaključiti da su zločini počinjeni. Američkom vojno-obaveštajnom analitičaru je, međutim, teško da poveruje da se po povratku u Glavni štab Tolimir nije detaljno informisao o događajima na terenu.

Nastojeći da dokaže da nije znao za plan pogubljenja zarobljenika, Tolimir se pozivao na depešu koju je 13. jula uveče poslao Glavnom štabu s predlogom lokacije za smeštaj "800zarobljenika". Na istu depešu je kasnije podsetio i Batler naglašavajući da ona ukazuje kako je izvesno da je 13. jula Tolimir "znao za tih 800 zarobljenika". Neobično je da se "barem iz profesionalne znatiželje", sugerisao je Batler, nije zapitao šta se dogodilo s tim zarobljenicima.

Tezi da je bio van vojnih krugova koji su planirali i organizovali masovna pogubljenja Tolimir je dodao i sugestiju da su 13. jula nakon sastanka bezbednjaka Glavnog štaba Ljubiše Beare i Miroslava Deronjića, Karadžićevog izaslanika za civilna pitanja u Srebrenici, "zarobljenici predati civilnim vlastima RS", i da vojska, nakon što ih je "obradila", više nije učestvovala u njihovom zbrinjavanju. Momir Nikolić, bivši bezbednjak Bratunačke brigade koji je priznao krivicu za srebreničke zločine, svedočio je naime da je Beara na tom sastanku tražio da zarobljenici ostanu u Bratuncu dok je Deronjić insistirao na njihovom prebacivanju na područje Zvorničke brigade, gde su i počinjena masovna ubistva.

Butler je međutim tu sugestiju odbacio objašnjavajući da pomenuti sastanak ni na koji način ne povezuje sa prebacivanjem zarobljenika na područje Zvornika, budući da su prvi autobusi u tom pravcu iz Bratunca krenuli 13. jula 1995 popodne, a da je sastanak Beare i Deronjića održan u kasnim večernjim satima.

Veštak optužbe, zbog sutrašnjeg praznika UN, nastavlja iskaz u sredu kada se očekuje da će njegovo maratonsko svedočenje, započeto pre letnje sudske pauze, biti i okončano. Tužilaštvo bi zatim trebalo da izvede još tri svedoka a odbrana generala Tolimira je danas saopštila da neće uputiti podnesak po pravilu 98bis, odnosno neće tražiti da budu povučene optužbe za koje smatra da tužilaštvo, u svom dokaznom postupku, nije prezentiralo dovoljno dokaza.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 510

"STAR I BOLESTAN": Starost i oronulost ne oslobađaju od odgovornosti
OD TOPOLE PA DO RAVNE GORE: Radovan Karadžić rehabilituje Dražu Mihajlovića
ODGOVORNOST NADREĐENOG: Šta je Tolimir morao da zna i mogao da učini
PRIZNANJE I IZVINJENJE: Kakva kazna za nevoljnog svedoka Šefćeta Kabashija