Almir Begić, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja britanskog novinara Martina Bela/Bell ukazivao na navodne "obrasce ratnih lukavstva" kojima se protivnička strana služila kako bi "ocrnila" srpsku stranu. U toj, kako ju je Karadžić nazvao, "igri ocrnjivanja", Armija BiH se služila raznim "trikovima" granatirajući, između ostalog, i sopstvene civile da bi za to optužila Srbe.

Svi krupni incidenti koji su "dobili veliki publicitet" su prema Karadžićevom čvrstom ubjeđenju i navodnim dokazima koje obećava da će prezentirati "namješteni" od stane bosanske policije. Po toj teoriji, prvi incident na Markalama je "u potpunosti" insceniran tako što su "podmetnuti stari leševi", dok se u drugom slučaju "desila eksplozija u kojoj su žrtvovani ljudi" ali je "eksploziju izazvala muslimanska strana".

Karadžić je nastojao pokazati da su "mediji imali teškoća da sagledaju cijelu istinu o Sarajevu", a među njima i sam Bel koji je, rukovodeći se "zdravim razumom", isključio mogućnost da bi jedna stana, u konkretnom slučaju Armija BiH, mogla otvarati vatru po sopstvenom narodu.

Bel se ogradio od Karadžićevih tvrdnji o insceniranju masakra na Marakalama 28. avgusta 1995. godine rekavši da je on "sto posto uvjeren" da je takav incident nemoguće namjestiti, a posebno ne patnje ljudi koji su bili žrtve tog zločina. Potvrdivši Karadžiću da se on jeste rukovodio "zdravim razumom" i isključivši mogućnost da bi neko samog sebe mogao gađati svjedok se, ipak, složio sa izvjesnim Karadžićevim tezama.

Britanski novinar je, između ostalog, potvrdio da srpska vojska nije bila organizovana sve do povlačenja JNA, da su u tom periodu na obje strane vladale "samoorganoziovane bande" koje nisu bile ni pod čijom kontrolom, da Arkana i njegove "tigrove" nije bilo moguće kontrolisati, kao i da su Muslimani koji su u aprilu 1992. godine napustili Zvornik bili "izbjeglice a ne prognanici". Kada je tužiteljica Edžerton u dodatnom ispitivanju citirala Karadžića koji je u Skupštini RS rekao kako su Srbi "zgrabili" za sebe brojna mjesta u kojima je živjelo samo 30 posto srpskog stanovništva, među kojima i Zvornik, intervenisao je Karadžić objašnjavajući da je to bio "politički govor" kojim je želio da poslanici "lakše progutaju" gubitak Grahova i Glamoča. Bel je potvrdio da je gubitak ta dva grada bio težak udarac za Srbe i složio se sa optuženim da je, u tom kontekstu, njegovo obraćanje Skupštini bilo "politički govor".

Nakon što je Martin Bel na koga je ovo haško svjedočenje, kako je sam rekao, imalo "prosvjetljujuće iskustvo" na klupu za svjedoke je izveden Almir Begić, sin Ćamila Begića koji je poginuo u prvom masakru na Markalama, 5. februara 1994. godine. On je, između ostalog, potvrdio da je proteza noge sa video snimaka sa Markala pripadala njegovom ocu.

U pisanoj izjavi koja je uvedena među dokaze svjedok je, između ostalog, naveo da je bio "užasnut i šokiran" Karadžićevim tvrdnjama u uvodnoj riječi da je ta proteza "podmetnuta", a da su žrtve zapravo bile "plastične lutke". Opisujući posljedice koje je taj masakr ostavio na njega i druge stanovnike Sarajeva kratko je objasnio da su "ti trenuci bili teški i da je bilo važno preživjeti" i dodao: "Bilo je jako teško biti građanin Sarajeva u vrijeme rata".