Home



KARADŽIĆ NE PRIZNAJE SARAJEVSKE ISTRAGE




Balističar sarajevskog Centra službi bezbjednosti Mirza Sabljica na zahtjev sudija objasnio metodologiju kojom su se on i drugi članovi istražnih timova koristili kako bi odredili pravac iz kojeg su stizali artiljerijski i snajperski projektili koji su ubijali ili ranjavali sarajevske civile. Optuženi tvrdi da su te istrage rađene "šlampavo"

Radovan Karadžić u sudnici TribunalaRadovan Karadžić u sudnici Tribunala

Balističar Centra službi bezbjednosti iz Sarajeva, Mirza Sabljica, je u nastavku iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću na zahtjev sudija objasnio metodologiju kojom su se koristili članovi njegovog istražnog tima prilikom uviđaja na mjestima artiljerijskih i snajperskih incidenata kako bi izračunali smjer paljbe od koje su ginuli sarajevski civili.

Eksplodirane granate, objasnio je svjedok, ostavljaju na tlu elipsasto-zrakaste tragove na osnovu kojih je moguće odrediti pravac iz kojeg je ispaljen projektil. "Metodu centralne ose" i druge tehnike kojima su se pripadnici CSB koristili kako bi odredili "sinuse i kosinuse" pravca iz kojeg su ispaljene granate, svjedok je objasnio na primjeru incidenta na Dobrinji koji se dogodio 1. juna 1993. godine u kojem je poginulo više od deset a ranjeno preko stotinu ljudi.

Karadžić je za unakrsno ispitivanje sarajevskog balističara od traženih 30 dobio sedam sati što je po ocjeni sudija "više nego dovoljno" da se obrade sve relevantne teme.

U nastojanju da potkrijepi svoje tvrdnje da su sarajevske istrage rađene "šlampavo" Karadžić je ukazao na činjenicu da na uviđaj u Livanjskoj ulici – gdje je 8. novembra 1994. godine poginula jedna petnaestogodišnja djevojčica - nije izašao istražni sudija. Svjedok se složio da je prisustvo istražnog sudije bilo neophodno, ali nije mogao navesti razloge zbog kojih se on nije pojavio na licu mjesta.

Osim o tom incidentu Karadžić je svjedoka ispitivao i o granatiranju civila u redu za humanitarnu pomoć na Dobrinji 4. februara 1994. godine kada je ubijeno osam a ranjeno najmanje 18 ljudi, kao i incidentu koji se desetak dana ranije – 22. januara '94. - dogodio na Alipašinom polju gdje je stradalo šestoro djece, a ranjeno još pet ljudi.

Karadžić je tražio da svjedok na karti povuče linije od mjesta eksplozije na Alipašinom polju do Zavoda za slijepe u Nedžarićima u kojem su se nalazile srpske snage, kao i do zgrada Studentskih domova i Oslobođenja, na teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Sugerisao je da su - ne samo u tom, nego i u svim incidentima navedenim u optužnici - projektili mogli doći i sa teritorije pod "muslimanskom kontrolom".

Svjedok je, inače, tokom unakrsnog ispitivanja rekao da ga vrijeđa što Karadžić koristi naziv "muslimanske snage" za Armiju BiH i tražio je od optuženog da koristi prave nazive strana koje spominje.

Karadžić će unakrsno ispitivanje dovršiti sutra, nakon čega će optužba izvesti svog novog svjedoka.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 471

KARADŽIĆEV GAMBIT: Ispravljanje krivih šina i štemovanje kratera
VOŽNJA ZA PAMĆENJE: Autobus smrti na liniji Omarska – Manjača
SUDIJSKI PRODUŽETAK: Rasprava o reviziji presude Veselinu Šljivančaninu