Tužilac u predmetu Radovana Karadžića je u dokaze uveo dnevnike Ratka Mladića koji su zaplijenjeni u decembru 2008. i februaru ove godine u stanu Mladićeve supruge u Beogradu. Sam Karadžić je nakon kratkog unakrsnog ispitivanja tokom kojeg se bavio prevodom dnevnika i situacijom svoje i Mladićeve porodice koje su "maltretirane više od brata Osame bin Ladena" na koncu rekao da ne spori njihovu autentičnost


Tužilac na suđenju Radovanu Karadžiću je uoči dvonedjeljne pauze u postupku na klupu za svjedoke izveo istražitelja Tomaža Blaščika/Tomasz Blaszczyk koji je svjedočio o "lancu čuvanja" dnevnika Ratka Mladića - od njihovog pronalaženja u Beogradu do transfera u sjedište Tribunala, kao i o autentičnosti zaplijenjenih dokumenata.

Blaščik je naveo da je srbijanska policija prvih pet bilježnica i četiri video trake zaplijenila prilikom pretresa stana u kojem živi Mladićeva supruga Bosiljka 4. decembra 2008. godine. Srbijanska policija je u Hag najprije proslijedila skeniranu verziju dnevnika. Originalne bilješke svjedok je preuzeo krajem marta 2009. godine, a potom ih dopremio u Hag i predao službi za dokaze. Sve vrijeme, od preuzimanja do predaje, on je jedini imao pristup zaplijenjenim materijalima.

Preostale bilježnice, audio i video trake i drugu dokumentaciju policija je pronašla prilikom pretresa 23. februara 2010. godine. Ti materijali su predati službeniku haškog tužilaštva u Beogradu nakon čega ih je svjedok preuzeo i dopremio u Hag. U ovom, kao i u prethodnom slučaju, policija je sačinila popise zaplijenjenih predmeta koje su potpisali Mladićeva supruga Bosiljka i sin Darko.

Ukazujući na autentičnost zaplijenjenih dnevnika, tužilac je prikazao isječke video materijala snimljene tokom rata na kojima se vidi Mladić kako na sastancima unosi bilješke u svoje dnevnike. Sadržaj razgovora na snimljenim sastancima odgovara onome što je Mladić zapisao, dok boja dnevnika i drugi vidljivi znaci odgovaraju originalnim primjercima koji su pokazani u sudnici. Autentičnost Mladićevog rukopisa je pisanom izjavom potvrdio i Mladićev ratni zamjenik general Manojlo Milovanović.

Karadžić je nakon kratkog unakrsnog ispitivanja tokom kojeg se bavio prevodom dnevnika i situacijom svoje i Mladićeve porodice koje su "maltretirane više od brata Osame bin Ladena" na koncu rekao da ne spori autentičnost Mladićevog rukopisa. On se, međutim, usprotivio njihovom uvođenju u cjelosti pošto je njihova upotrebljivost upitna zbog, kako je rekao, "jezičke nepotpunosti". Po njemu, radi se o "kratkim zapisima" koji su Mladiću trebali poslužiti kao podsjetnik za pisanje memoara.

Karadžićev pravni savjetnik Piter/Peter Robinson je potvrdio da odbrana ne dovodi u pitanje autentičnost dnevnika jer su oni "od velike pomoći odbrani" i "potvrđuju ono što je Karadžić do sada tvrdio". Izražavajući zabrinutost zbog njihovog usvajanja u cjelosti on je tražio da se dijelovi dnevnika u dokaze uvode postepeno, odnosno kada se svaki pojedinačni unos dovede u vezu sa drugim dokumentima ili iskazima svjedoka.

Nakon kratke konsultacije sudije su u spis usvojile sve Mladićeve bilježnice napominjući da će vijeće na kraju suđenja sagledati njihovu dokaznu vrijednost u kontekstu sa drugim dokazima.

Odlazeći na dvonedjeljnu pauzu tokom kojeg će odbrana proučiti audio zapise koji su zaplijenjeni sa Mladićevim dnevnicima vijeće je najavilo da će u petak, 3. septembra biti održana statusna konferencija na kojoj će se razgovarati o "napretku u suđenju". Po riječima sudije O-Gon Kvona/Kwon vijeće je "zabrinuto" zbog proračuna o dužini suđenja do kojeg je došlo na osnovu dosadašnjeg toka postupka, te želi da se pronađe način koji bi omogućio da dužina trajanja postupka "bude podnošljiva".

Inače, Pretresno vijeće je danas pozvalo vlasti Kanade i Belgije da odgovore na zahtjev Karadžića za dostavljanje dokumentacije iz njihovih državnih arhiva. Podsjetimo, optuženi je od kanadskih vlasti tražio da mu dostave sve obavještajne izvještaje o navodnoj odgovornosti muslimanske strane za napade na pijacu Markale u februaru 1994. i avgustu 1995. godine, dok je od Belgije zahtijevao dokumentaciju o navodnom švercu oružja iz Irana preko Hrvatske do Armije BiH, u vrijeme embarga na isporuke oružja zemljama bivše Jugoslavije.

Dijeljenje sadržaja